I MAGLE a im zakon ipak ne valja

vatori, građevinari, političari, odnosno politikanti) koje Vlada nije znala ni umjela savladati. U priču su se, naravno, upetljali i izbori. Šef Ureda za obnovu, Damir Vanđelić, nakanio je postaviti antikoruptivni model obnove - sve na sunce, sve na internet, sve transparentno - no ta se ideja nije nimalo svidjela Plenkijevu ortaku Bandiću, pa je Vanđelić propao kao kandidat HDZ-a za gradonačelnika Zagreba, i time na sebe navukao omrazu predsjednika stranke, koji se sigurno neće pretrgnuti da mu pomogne. U Zagrebu su, povrh svega, gradsku vlast osvojili predstavnici platforme Možemo!, pa su od tri kuta u trokutu dva ispala oporbena, a HDZ dosad nikad nije pomagao svoju oporbu, osim ako nije bila žetonska… Premijer, pored toga, nije vizionar. On je hladnokrvni, smireni tehničar, dedramatizator kojemu je važna statička stabilnost samo jedne konstrukcije - vlastite karijere. Toj je stabilnosti podredio sve. Prije zadnjih izbora moglo ga se i razumjeti: imao je tanku većinu, poduprtu žetončićima, pa je bio više objekt nego subjekt politike. Danas je situacija obrnuta - ima sigurnu većinu, jaču opoziciju od njega imaju Kim Jong-un i Lukašenko (tj. oporbe nema) - i ništa mu ne stoji na puta da može biti nešto više od superiornog birokrata, koji želi rješavati probleme Ukrajine i Rusije dok mu u metropoli svakog dana komadi fasada ugrožavaju život građana, a centar grada se prazni… Hrvatski zakoni u načelu su smišljeni kako bi onemogućili prijevare. Za svaku stvar traži se dokaz, papir, dokument. Time nismo onemogućili prijevare nego smo stvorili prostor za korupciju. (B. Rašeta)