DA JE STIPE MIOČIĆ AMER, SVE BI IŠLO GLATKO...

Da, kako je sam rekao, govori sranja, bio bi nešto zanimljiviji, tržišniji, ali ne bi presudno pomoglo.

Da bismo shvatili užas koji s Miočićem proživljava Dana White, pokušajmo zamisliti da u finalima Lige prvaka Dinamo godinama pobjeđuje Real, Barcelonu, Bayern, Juvenutus... Onda netko od klubova za koje navijaju stotine milijuna kibica i žestokih navijača pobijedi Zagrepčane, ali Dinamo vrati naslov i godinama ga brani. Zamislimo štetu koju bi biznis imao da Hrvatska i slične zemlje, umjesto da svakih dvadeset godina osvoje brončanu ili srebrnu medalju, pobjeđuju na svjetskim prvenstvima. U očima biznisa Miočić je gori od Bobbyja Fischera, koji je 1972. u šahu pobijedio sve Ruse, ali je samo imao američko državljanstvo, no duhom nije bio Amerikanac. Jer nisi li boksač, hokejaš ili košarkaš, a ponude ti deset milijuna dolara da reklamiraš britvice i ti to odbiješ s obrazloženjem da se ne briješ - tim britvicama, duhom nisi Amerikanac.

U svijetu u kojem zvijezde najgledanijih televizijskih emisija, toliko se podilazi ukusu mase, sjede na te godine najprodavanijem kauču ili foteljama, američki duh od Miočića očekuje da se prepusti stožeru stručnjaka za odnose s javnošću, da mu oni kažu za koga navija, što odijeva, što da objavljuje na društvenim mrežama... I od tolike američke ponude - košarka, američki nogomet, bejzbol, hokej - čovjek svako malo naglasi koliko voli Hrvatsku i Hajduk.

Osim na sportskim rezultatima, Miočiću treba čestitati na dosljednosti da bude to što jest, da bude onaj koji je. Mogao je podilaziti kapitalu, vlasnicima igre, to jest masama, i sigurno bi ga igra bolje tretirala, i sigurno bi više zaradio. Ali da to grubo kažem, čovjek se nije htio i ne želi se majmunirati. Mi obični smrtnici nikad nećemo znati je li teže pobijediti u ringu, na parketu, travi... ili, kad si već dotaknuo nebo, pobijediti sebe i ostati na zemlji. Dobio Miočić priliku, borbu za koji cijeli svijet zna da je zaslužuje, ili ne, naklonimo se čovjeku koji više od ostalih može guštati slušajući Sinatrinu pesmu “My Way”.