SI BAČVICU DA SI ETU MOGU SPITI

Dragana i njegovu nadgrobnu bačvicu gledaju dvojako. jedni su oduševljeni, a drugi zatečeni. No Dragan kaže da se ne zamara cinicima, nego samo želi da se ljudi na njegov račun dobro nasmiju.

‘ŽELIM IĆI U BAČVASTOM LIJESU’

- Bili smo na nedjeljnoj misi, kad je svećenik rekao kako je jedan mještanin dao isklesati bačvicu i staviti pipu koja se okreće na nadgrobnoj ploči, uz riječi da sam već odlučio čime ću se baviti na drugom svijetu. Nije izgovorio ime, ali su svi pogledali u mene, a neki su se i nasmijali - priča nasmijano ovaj neobični starac dok sjedimo na teškoj mramornoj ploči.

U to ime “spil” si je još jednu kupicu vinčeka. S ponosom nam je rekao da je to najskuplji mramor kojeg je bilo na tržištu. Priuštio si ga je zahvaljujući dvjema mirovinama jer je radio i u Njemačkoj. Prisjetio se kako je kao dječak bio fakin i živio s majkom, s kojom se doselio nakon što je njegov otac poginuo na početku 2. svjetskog rata iz Beograda. Majka nije imala novca za školovanje pa ga je općina o svom trošku poslala u Rogašku Slatinu, gdje je u tvornici stakla izučio zanat staklopuhača. Potom ga put vodi u Pulu, grad koji je nastavio stipendirati njegovo obrazovanje. Nakon nekoliko godina preselio se u Njemačku, gdje je ostao 30 godina raditi na aerodromu Lufthanse. Tako je s popustom od 90 posto preletio svijet. - Nema kontinenta koji nisam obišao. Da me ne muči kuk, još bih putovao. Volim se skitati. Svugdje je lijepo, ali kod kuće je najljepše. Šteta što nema više reda i discipline te što su političari sve upropastili - zaključuje prvi veseljak Hrženice i okolice. Po njegovoj procjeni, od svih žena Brazilke su najbolje, jer su živahne i pune energije, ali se on uvijek vratio supruzi Štefaniji. Na onaj svijet želi otići u bačvastom lijesu s malo vinčeka sa strane.