PLENKOVIĆU, ŠTO SE DOGAĐA S RADARIMA?
Ja zaista nakon ovog iskustva imam toliko istančane radare i filtere da mi je u tri sekunde jasno tko ima kakvu agendu i tko mi spina nekakav projekt ili nekakav dojam za koji se želi ostaviti dojam da nešto nije u redu.
Ovo su riječi Andreja Plenkovića, koji, kad ne odrađuje ulogu predsjednika Vlade i šefa HDZ-a, funkcionira kao hodajući detektor laži. Izjavio je to nakon kritika zbog kilave državne reakcije na pomoć potresom pogođenim područjima, ali kontekst ove izjave zaista nije toliko važan. Važne su premijerove supermoći. Prema vlastitom priznanju, Plenkoviću je dovoljno, ne trideset, ne deset, čak ni pet sekundi, nego samo tri sekunde da prokljuvi tko ima kakvu agendu ili tko mu spina kakav projekt. Fascinantno nešto. Ostali smrtnici koji nemaju toliko sofisticiran sustav za detekciju muljaža mogu mu samo pozavidjeti. Nama, običnim ljudima, treba nekoliko minuta, nekad i sati, a nekad, evo, ne sramimo se priznati, prođu i godine prije nego što prokljuvimo da nas netko gleda u oči i otvoreno zaj**ava. A Plenković to riješi za tri sekunde. Šef Vlade je kao Rimac Nevera među ljudskim poligrafima. Nisi stigao ni slagati, a evo njega, već te okružio i ostavio u prašini. Da se nije odlučio za plemeniti poziv političara, mogao se zaposliti u policiji. Ili u nekoj obavještajnoj službi. Mogli smo ga iznajmljivati i stranim agencijama. Zamislite samo. Amerikanci su uhvatili nekakvog ekstremista, sumnjivog tipa, povezanog s afganistanskim ćelijama. Pokušavaju ga slomiti satima, danima, ali tip ne posustaje. Nema šanse, ne možeš ga procijeniti. Kad eto ti Andreja. Dobar dan, dobar dan. I gotovo. Jadni Afganistanac nije stigao ni trepnuti, a već bi počeo nabrajati cijeli popis svojih terorističkih suradnika. Šteta, baš šteta, što se odlučio za politiku. Moguće da mu je otupila osjetila, zahrđala mu radare i umrljala filtre. Jer kako drukčije objasniti svaku moguću svinjariju koju su uspjeli proizvesti članovi njegove stranke, najjače u Hrvatskoj, a koju on nije pravodobno primijetio i spriječio? Evo, uzmimo HDZ-ova gradonačelnika Kutine. Čovjek je trenutno u prilično gadnoj kaši, prijavljen je i Uskoku, a premijer ni A ni B. Obojica su u istoj stranci, a sudeći po fotografijama i napisima u medijima, možemo zaključiti da su po svoj prilici proveli više od tri sekunde zajedno. Nameću se tri zaključka: Ili je gradonačelnik Kutine toliko prepreden tip da je zaista uspio umaknuti Plenkovićevim senzorima, ili Plenković uopće nema senzore, ili ih, jao, ima, ali ga uopće nije briga za poruke koje mu odašilju.