ILANOVIĆ VA’ ŠEKS

mač u desnici. Glava štita je raskoljena. Desno crveno-srebrna šahovnica (4x3), lijevo u srebrnom polju crveni latinski križ. Plašt crveno-srebrn i plavo-zlatan. Na kacigi s vijencem (crven-srebrn-plavi-zlatni-crven-srebrn) stoji orao uzdižućih krila, u kandžama drži poskoka”, piše. Uzvanici na rođendanu pojeli su raskošnu i slasnu tortu, no događaji s grbom dali su hrane satiričarima još mnogo sljedećih dana. Grbovi se, naime, nasljeđuju a ne naručuju, no Dragan Čović odlučio je biti sam svoj predak, čime je potomcima riješio kvadraturu kruga, oni više ne moraju brinuti. Time je svojem biračkom tijelu - koje očito vodi u feudalizam (radi gradnje vile promijenio je tok rijeke Radobolje) - zapravo pokazao heraldički simbol koji mu prema tradiciji naših političara odavno, lege artis, pripada bosanski grb. Sljedeći korak je dodjela plemićkih titula - bilo bi baš zgodno čitati, recimo, o “markizu Milanoviću” ili “grofu Šeksu...”. Samo, dovraga, ima jedan problem - plemićke titule se ne mogu naručiti od firme iz Rijeke. Još ne. pasti. Utemeljitelj njegove loze stari je plemić iz Čovićeva kraja, Milan Bandić. Beri je služio kao uzor umjesto kao opomena. U glavi grba je glavica kupusa, kojom se svojedobno proslavio napadajući uvoznički lobi. nije budan”. Budnost je bila slogan stare Partije, slogan nove je zimski san. No kako je socijalno osjetljiv i zdravstveno osviješten, crni kruh idealan je grafički element njegova grba. je starog Plenkija, ne samo kao biološki nego i kao politički konstrukt; a geslo njegova grba, “I sin bi, tata”, originalno je čitanje poznate fraze iz filma “Ko to tamo peva” (“Tko to tamo pjeva”).