A je i životnu partnericu, što je tad bilo nezamislivo
počele zajedno stanovati. Mjesecima smo morale štedjeti da bismo kupile jedan čajnik i kao djeca se tome radovale - ispričala je tad. Za svoju partnericu rekla je da je bila zaigrana po prirodi.
‘PRVI PUT SAM ČULA LONDON’
Budući da Boženu pamtimo prvenstveno kao prvi glas Radio Zagreba, zanimljivo je i što je o tom vremenu sama rekla, prisjećajući se početaka radija 1966. godine:
- Ja do tada nisam čula radio, pa me tadašnji direktor odveo jednom radio inženjeru Siemensa koji je radio našu radiostanicu. I tu sam prvi put čula London. Ogroman je utisak ostavio na mene taj prvi kontakt s ovim izvanrednim tehničkim čudom. Osobito me se dojmilo saznanje da se na ovaj način može objediniti gotovo u istom trenutku čitav globus. Sa zanimanjem sam od tog trenutka pratila izgradnju naše stanice, registrirala gotovo svaki detalj, a posebno su mi bili neobični drveni visoki stupovi za antene, pa mi se činilo kao da se gradi neka ogromna lađa kojom ćemo putovati u svijet. Kad je napokon bio postavljen jedan mali odašiljač u jednom sobičku mansarde dvorišne zgrade na Markovom trgu, osjećala sam u prvom času gotovo strah, osobito kad je bila prispojena električna struja, kad je aparatura počela da svijetli i zuji, i kad su tehničari prigodom jedne oluje ukopčavanjem i iskopčavanjem antene proizveli velike šišteće iskre koje su me zaprepastile. Tim više što je moje poznanstvo sa električnom strujom bilo samo obični kontakt s kućnom rasvjetom. Što da duljim. S mnogo uzbuđenja i mnogo radosti u isto vrijeme otišlo je prvi put u eter: ‘Ovdje Radio stanica Zagreb’.
MNOGE SU GLUMICE BILE ŠVELJE
- Božena Begović kao glumica je djelovala u vrijeme u kojem su se žene već školovale za glumački zanat i bilo je uobičajeno vidjeti ih na sceni, nakon što su neke druge žene hrabro ‘probijale led’ - priča dr. Lucija Ljubić, izvanredna profesorica Odsjeka za kulturu i kreativne industrije na Akademiji za umjetnost i kulturu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, znanstvenica koja se cijeli radni vijek bavi poviješću hrvatske književnosti i kazališta. Posebno se bavila poviješću hrvatskih glumica, o čemu je 2020. objavila i knjigu “Od prijestupnice do umjetnice. Kazališne i društvene uloge hrvatskih glumica”. Kaže kako su se prve profesionalne glumice afirmirale profesionalizacijom hrvatskoga glumišta 1840., a među njima su Franjica Vesel kao prva Hrvatica koja je glumila na materinjem jeziku.
- U 19. stoljeću glumice i glumci tek su zadobivali profesionalni status, formalnoga glumačkoga obrazovanja nije bilo, pa se i ansambl sastavljao od pripadnika različitih društvenih slojeva. Neke glumice bile su švelje, neke su nastupale u cirkusu, a malen ih je broj došao iz škola koje su vodile časne sestre, poput Ivke Kralj. Glumice i glumci iz prvih godina hrvatskoga kazališnog profesionalizma, posebice iz vremena prije 1860. i odlaska njemačkih družina, radili su u teškim uvjetima, a bili su prisiljeni svojim šarmom podilaziti i kazališnoj upravi i publici - priča naša sugovornica. Jedna od prvih glumica, nastavlja, koja je bila najbliža statusu prve hrvatske ženske glumačke zvijezde u drugoj polovici 19. stoljeća u Hrvatskoj, ali i u prvim desetljećima 20. stoljeća, bila je Marija Ružička Strozzi, koja je nastupala kontinuirano šezdeset i osam godina i tako glumački nadživjela mnoge kolegice.