TIHI VOĐA POSTAO JE KRALJ SPRINGFIELDA
Kukoč je s loptom mogao sve. Ukrao bi vam je iz očiju, provukao kroz uši i zakucao vam u facu! Ali do vrha i Kuće slavnih doveo ga je rad a ne talent
Tonija Kukoča znam i pratim još od 1984., otprilike od kada su Rato Tvrdić, Željko Jerkov, Damir Šolman i Branko Macura pozvali svog nekadašnjeg suigrača, beogradskog mangupa Zorana Moku Slavnića, da nakon šibenskog funcuta Dražena Petrovića pokuša odgojiti i splitske berekine Dina Rađu i Tonija Kukoča.
I baš kao što je šibenski funcut na Baldekinu vrlo brzo prerastao beogradskog mangupa, svjedočio sam kako se nešto slično ubrzo dogodilo i na Gripama, gdje je odrastao splitski berekin. Koji je još kao junior mogao s loptom baš sve. Ukrao bi vam je iz očiju, provukao kroz uši, gurnuo kroz noge, zabio preko ruke... i zakucao vam u facu. I sve to s dječački zaraznim osmijehom. Bio je već tad kompletan košarkaš, kojeg je samo trebalo osloboditi straha, malo očvrsnuti i napuniti snagom.
STARIJI GA MALTRETIRALI
A Slavnić je bio idealan za taj posao. Uoči svakog popodnevnog treninga izabrao bi nekoga od mlađih i s njim bi odigrao jedan na jedan. “Odgojni basket” s jednostavnim pravilima: Slavnić je smio sve, uključujući korake, duplu, držanje i udaranje suparnika..., a njima nije bilo dozvoljeno ništa. U takvim okolnostima nitko ga nije ni mogao pobijediti, osim, naravno, Kukoča. I sve to s neizbježnim dječačkim osmijehom.
Tonija su do juniora doveli talent i fizičke predispozicije, ali do svjetskog vrha isključivo naporan, krvavi rad, kakav danas mladi košarkaši ne mogu ni sanjati. No uza sve to, imao je Toni sreće da u pravo vrijeme s njim rade treneri koji su mu dali ono što mu je najviše trebalo. Da ga Karković sretne na plaži i pozove na Gripe, da ga Bezelj nauči osnove košarke, da mu Grašo pokaže kako je najljepša košarka ustvari ona najjednostavnija, da ga Trninić, Grdović i Pešić beskonačnim treninzima u klubu i reprezentaciji opreme znanjem i tehnikom kojom je podjednako dobro mogao igrati na svih pet pozicija, da ga kao juniora Ćosić baci u vatru seniorske reprezentacije, gdje su ga stariji suigrači odgajali tako što su ga “izubijali” i “izmaltretrirali”, da ga Slavnić oslobodi stege i pruži mu priliku da pokaže svu svoju kreativnost, da ga Maljković i Ivković odvedu na vrh Europe i svijeta, Skansi na vrh OIja, Jackson na vrh NBA lige..., a tu su bili i Mirko Krolo i Luka Radman za kondiciju i snagu.
‘MI’ JE UVIJEK ISPRED ‘JA’
Toni je uvijek bio koncentriran na konačan cilj i vidio ono što drugi nisu. Pa i to odgađanje izbora u Hall of Fame na kraju je više naživciralo sve nas nego njega. Toni je još prije 4-5 godina “rezervirao” Michaela Jordana kao pratnju. Znao je da ga ne mogu zauvijek preskakati. A sad, kad je primljen, imam dojam kako su svi složni da je konačno sve leglo na svoje mjesto, da je napokon Tonijeva karijera kompletna. I opet je ostao jednostavan i pristupačan, nesebičan i nikad se ne gura u prvi plan. Za Tonija je “mi” uvijek ispred “ja”, uvijek je bio tihi vođa iz sjene. S dječačkim osmijehom.