PRENOSIM UTAKMICE MUZU JER NE VIDI
Agata (77) i Josip (80) ne propuštaju nijednu utakmicu NK Sloge iz Štrigove u Međimurju
Požurili smo iz Njemačke, gdje smo bili kod sina, jer ovog vikenda počinje prvenstvo u Županijskoj ligi u Međimurju, a suprug i ja ne propuštamo desetljećima niti jednu utakmicu u Štrigovi kad naša Sloga igra na domaćem terenu, kazala nam je 77-godišnja Agata Krištofić iz Željeznog Brda, koje je od igrališta udaljeno pet kilometara.
Ona zadnjih 20-ak godina, uz to što gleda nogomet, svaki susret komentira suprugu, koji je slijep. Ona mu prenosi ono što se zbiva na terenu. Tri godine stariji Josip vidi samo na lijevo oko, i to pet posto, a nogomet mu je najveća strast i teško bi živio bez pomoći supruge. Kako je supruga uvijek gledala utakmice, tako je, nakon što je oslijepio, ona preuzela i ulogu glavnoga komentatora. Zbližila ih je ljubav prema nogometu. On je živio u naselju pokraj Svetog Martina na Muri, a ona u susjednom naselju.
I SNAHA VOLI NOGOMET
Prije utakmice, tako i ove subote kad smo ih posjetili, Krištofići, koji su svi zaljubljeni u nogomet, imaju poseban ritual. - Vikendom se ručak ranije kuha tako da stignemo poslije objeda odmoriti se i onda sjedamo u auto i pravac igralište. Snaha Željka donese nam stolce, jer i ona voli nogomet, a ja dovezem supruga i sjedamo na mjesto iza našega gola, odakle pratimo utakmicu – pojašnjava gospođa Agata. Koja inače govori vrlo tiho, pa nam nije bilo jasno kako je Josip čuje.
- Nije tako tiha na terenu. Tamo je vrlo glasna da mi ne treba slušni aparat jer bih i bez njega čuo Agatu. Opisuje mi svaki zgoditak, a čujem i sa strane druge komentare pa, ako slučajno pogriješi ime strijelca, isprave je drugi – kaže Josip, a supruga ga ispravlja i kaže da rijetko griješi te da mu mora pažljivo govoriti jer se zna jako naljutiti kad Sloga gubi.
- Uvijek navijamo za naše dečke i teško mi pada poraz - kaže Josip, koji se sve teže kreće, pa mu je i u tome potrebna pomoć životne suputnice. Vjenčali su se davne 1963. godine, a 1966. otišli su u Austriju te poslije u Sloveniji.
Kad ih pitamo sjećaju li se koje propuštene utakmice, uglas kažu da bi se to moglo nabrojiti na prste jedne ruke. Čak ni obilne kiše ni drugo nevrijeme nisu ih spriječili da u subotu sjednu u automobil, koji i danas vozi gospođa Agata, i krenu put Štrigove. Vozili su po kiši i snijegu, jer se sve može prolongirati za neki drugi dan, ali utakmica nikako.
PROPUTOVALI CIJELU EUROPU
Uz bračni par na utakmicu ide snaha i unuka i sin, koji inače radi u Njemačkoj. Svi su angažirani oko utakmice, a djeda Josipa s nestrpljenjem očekuju i mještani, svjesni da će zavrnuti nekoliko rundi na šanku, gdje se poslije uobičajeno komentiraju utakmice. Uz šank radi i kotlić ili roštilj, tako da je to kad Sloga igra doma u Štrigovi pravi praznik i izlet nakon radnog tjedna, koji na svojstven način obilježe vrijedni Međimurci.
Djeda je na utakmicu u Varaždin vozio i nećak Karlo, ali kako je on navijao za Hajduk, a Josip za Varaždin, odlučio je da će samo gledati one tekme na kojima nastupaju domaći dečki. Najteže im pada mrtva sezona u nogometu, jer utakmice na TV-u Josipa i ne diraju previše. Inače su Agata i Josip proputovali cijelu Europu i uvijek se dobro slažu.
- Slažemo se. Kad mi dosadi što priča, ja isključim slušne aparate, osim na nogometu – kazao nam je na rastanku Josip, koji je sa suprugom Agatom nogometni navijač kakvih je vrlo malo, jer zna često zavući ruku u novčanik i izdašno sponzorirati svoju voljenu Slogu.