Nisu ni u Čistoći Paze na šefov k
TOMAŠEVIĆ Grad im je popravio klupice i odvoz smeća je OK. To su zasad ‘privilegiji’ Trešnjevčana
Ne viđam ga sa psom Boškom više toliko. Češće vidim suprugu, priča nam sredovječni muškarac dok šeće psa Brozovom ulicom na Trešnjevci. Kvart je to zagrebačkoga gradonačelnika Tomislava Tomaševića.
- Znate kaj?! Ima jedna pjesma, zove se ‘Trešnjevačka balada’. Mi smo je u školi učili, to je od Zvonka Špišića. Priča o životu u ovom našem kvartu. Kaže jedan stih: ‘Kad prođu svjetla jutarnjeg vlaka, s jednom željom ostavljenom za nas - da bude sutra bolje nego danas’. Eto zato je Trešnjevka glasala za Tomislava. A ak’ nam nakon njega ne bude bolje sutra nego danas, bude se preselio, kaj?! smije se šetač psa.
Tu blizu, “na broju osam”, u najmnogoljudnijoj općini u Zagrebu, živi gradonačelnik i zasad ne namjerava seliti se. Problemi su ovdje tipično kvartovski - parkiranje je vječni trn u oku, skele već dugo ne odlaze iz Kranjčevićeve, Nove ceste,
Adžijine... Realno, Trešnjevka sjever je pretrpana, prenapučena, ali ima svoj šarm. Nekima je gradonačelnik susjed. Neki su dovoljno bliski s njim, ili bar tako misle, pa ga zovu po nadimku.
- Senf je čvrst, pošten čovjek. Možda ovako na van tako ne izgleda, ali ima on u sebi tu mušku čvrstinu, kak’ bi se inače uhvatil u koštac s ovim hohštaplerima - priča nam prosijedi čovjek dok pije prvu jutarnju kavu.
Sad je u penziji, a nekoć je imao urarsku radionicu u Tratinskoj.
‘NE BUDI STARI KONJ’
- Tu sam cijeli život, ovo je moj mali grad u gradu - kaže. Pitamo ga vidi li pomaka otkad je Senf gradonačelnik.
- Pa kak’ ne?! Nije to sad ništa veliko, ali evo... Smeće nam više nije natrpano ispred zgrade. Trebalo je u parku popraviti klupicu i zvali smo dečke iz Grada još prije, ali nisu došli. A kad smo ga izabrali, klupica je bila popravljena u tjedan dana! I ne samo tu nego i u Brozovoj. Na njima vole sjediti i razgovarati naše stare dame, pa ja uvijek prođem i pozdravim. Ha, nikad ne znaš, možda je koja ostala udovica - objašnjava nam kroz smijeh.
- Pa populizam je to - dobacuje drugi susjed i kreće rasprava. - Kakav populizam?! - veli urar. - Ak’ je tebi klupica populizam i ti bi glasovao za nekog zbog klupice, onda si budala! Zato nam i je tak’. Ne vidiš širu sliku - objašnjava mu prvi kvartovski analitičar.
- Ma komunjare su to! I kaj, je l’ maknul skele? Nije - dobacuje drugi susjed, evidentno “antitomaševićevac”.
- Skele ti smetaju? Graditi se mora da imamo mlade obitelji, ovaj kvart je dušu dal za to. A to kaj nam deca nakon faksa vani odlaze, to ti nije smetalo, kao ni ta Juga, u kojoj si stan i posel imal? - veli urar.
- Ma komunjare...
- To nisu komunjare, to su ti zeleni. Vidiš kak ne znaš! To kaj misle i na socijalu i rade da nam svima bude tu ljepše, to ne znači da su komunjare. Pa deca su te gluposti odavno ostavila iza sebe, sad paze na ovo ludo vrijeme i promjene u klimi. Samo tak stari konji kak smo mi i dalje pričaju o Jugi. Ne budi stari konj!
KVART NIKAD NIJE BIO ČIŠĆI
Polako se povlačimo iz “Only fools and horses” rasprave i idemo dalje. U kafić do.
- Videl sam ga nekidan kak se žali da mu je teško na TV-u. Pa kaj se žališ, to si htel, to si sad imaš - govori ćelavi stariji muškarac u 50-ima. Njegov prijatelj u crnoj majici na kojoj piše “Tu smo zbog para” vadi cigaretu, teatralno je pali, povlači dim i kreće s