Bedasti: vart...
izlaganjem. “Govor broj dva”.
- Ja za njega nisam glasal, to ću vam odmah reć. Nije mi simpatičan i ne vjerujem da voli ovu zemlju. Ali ono što mu moram priznati je da voli Zagreb. Tko bi normalan inače htio doći nakon Bandića? - veli ovaj što je “tu zbog para”. Nastavljamo dalje, do Tomaševićeve ulice. Kante za smeće su i dalje na cesti, a pored psećeg parka je i mini odlagalište smeća. Susjedi kažu da smo nabasali baš u trenutku kad nije pokupljeno. - Kvart nam inače nikad nije bio čišći - govori nam umirovljena profesorica dok je frizira vlasnica frizerskog salona.
- Pitala sam ga kad je bio na šišanju nekidan, ali nije vam to do njega. Oni u Čistoći pojačano paze na kvart u kojem živi gradonačelnik. To je još od Bandića ostalo - odgovara frizerka.
- Pa da. I prvi put vidim dečke na biciklima s kantom u našem kvartu - odgovara gospođa. Kod ove frizerke inače se šiša i Tomašević. Ali slabo dolazi. Vele da “samo dela”.
- Nisam ga vidjela ni da ide u trgovinu, došao mi je u zadnji čas na šišanje neki dan - govori frizerka kroz smijeh.
Što se, dakle, promijenilo na Trešnjevci otkad imaju gradonačelnika? Pa ne baš mnogo tog... Dvije-tri popravljene klupice.
Odvoz smeća malo je brži, jer nisu ni ovi iz Čistoće baš tako blesavi. I to je uglavnom to. Boško nije Rudi, nema “šetača psa”. Senf nije Bandić, eno ga na biciklu. A Valjavčeva ipak nije Bužanova.