‘KONOBAR’ JE DOČEKAO: KUKOČ UŠAO U KUĆU SLAVNIH UČIO SAM OD NAJBOLJIH
Hvala Jordanu i Pippenu što sume razvalili na OI-ju u Barceloni, nasmijao je Toni sve
Za konobara je čekanje završilo! Najavio ga je tako voditelj, igrajući se s Kukočevim nadimkom iz igračkih dana jer je volio “posluživati” asistencije, a novi stanar Kuće slavnih svjetske košarke lagano se i ponosno uspinjao na pozornicu.
Toni Kukoč (52) ušao je u Hall of Fame u Springfieldu, cijela je dvorana ustala i zapljeskala, a Michael Jordan, koji ga je uveo, pljeskao mu je, čvrsto mu stisnuo ruku i zagrlio ga.
- Moj je otac ključan što me uveo u sport. Bio je lud za našom nogometnom momčadi (Hajduk, nap. a.), a škola mi je bila blizu kuće. Jedan dan sam pisao neki test, a tata se popeo na krov zgrade i gledao utakmicu. Odjednom je viknuo ‘Toni, vodimo 1-0!’. Nakon što su opet zabili, opet je viknuo. Učiteljica je shvatila što se događa i, kako ne bi ometao cijeli razred, poslala me kući. Hvala Bogu, prošao sam taj test - počeo je ispričavši anegdotu. Ivica Dukan, Michael Jordan i ostali smijali su se, neki suznih očiju, a Toni je nastavio:
DINO RAĐA SNIMAO MOBITELOM
- To je moj tata... Počeo sam s 8 godina igrati stolni tenis i nogomet, a s 15 sam ušao u košarku. Karijeru su mi definirala dva grada i dvije momčadi: Split i Jugoplastika te Chicago i Bullsi. Tad ga je prekinuo glasan pljesak.
- Split je jedan od najvećih sportskih gradova svijeta. Za mene su ključni bili Igor Karković, Petar Bezelj i Zoran Grašo. Slavko Trninić naučio me osnovama košarke, a imao sam sreće što sam imao velike trenere poput Krešimira Ćosića i Moke Slavnića, pa Božidara Maljkovića i Željka Pavličevića. Hvala i suigračima koji su me gurali da svaki dan budem bolji. Dino Rađa jedan je od njih, isto član Kuće slavnih. Stigao je novi pljesak, a Rađa je u publici sve snimao mobitelom.
‘MOMČADSKI JE USPJEH VAŽNIJI’
- S dvije sam reprezentacije postigao velike uspjehe, vodili su me Rusmir Halilović, Svetislav Pešić, Dušan Ivković, Petar Skansi, Aleksandar Petrović i Pino Giergia, a igrao sam uz Dražena Petrovića, Dina Rađu, Vladu Divca... A hvala i ovom gospodinu ovdje, Michaelu Jordanu, te Scottieju Pippenu... - rekao je kad ga je opet prekinuo veliki pljesak, a Jordan se smješkao - ...što su me razvalili na Olimpijskim igrama u Barceloni i motivirali me još više da postanem važan dio Bullsa. U tri nevjerojatne godine osvojio sam prvenstvo i vodili su me najveći treneri, Phil Jackson i Tex Winter. I učio sam uz najveće igrače, Jordana, Pippena, Rodmana i ostale. Uvijek kažem da su naši treninzi bili teži od utakmica.
Na kraju se vratio obitelji:
- Roditeljima Anti i Radojki i sestri Sandri hvala za žrtvu, ljubav i potporu. Moja djeco, Marine i Stela, volim vas, činite me ponosnim svaki dan. Moja žena Renata bila je sa mnom od početka, prolazili smo zajedno sve uspone i padove, volim te. Uvijek kažem da je momčadski uspjeh iznad pojedinačnog. I dok stojim ovdje, što je najveće postignuće u sportu, znam da je to točno.
“TATA JE S KROVA GLEDAO HAJDUK I VIKAO MI ‘TONI, VODIMO!’, A JA U ŠKOLI PISAO TEST”
anegdota iz djetinjstva kojom je Kukoč u govoru također nasmijao nazočne
Zvali smo ga Noga, sucima smo rekli da sude protiv njih..., priča nam anegdote Kukočev prvi trener Bezelj
U početku je bio jako stidljiv, povučen, no nakon dva-tri mjeseca prestigao je i starije od sebe i na svim turnirima su ga proglašavali najperspektivnijim igračem. Na košarku je došao s nogometa, bio je i prvak Dalmacije u stolnom tenisu, stigao je s vrlo dobrom motorikom i koordinacijom. Bilo je problema s košarkaškim temeljima, pogotovo s desnim dvokorakom, ali sve je on to brzo svladao.
Priča nam to umirovljeni profesor tjelesnog odgoja Petar Bezelj, jedan od dvojice trenera koji su Tonija Kukoča vodili u najranijim danima. Drugi je pokojni Igor Karković, čiji je sin Vinko prvi “snimio” Kukoča na “malom balunu” na Zvončacu i rekao ocu da je vidio jednog visokog momka koji bi bio idealan za košarku.
- Nisi mogao stvoriti dobru generaciju igrača ako si samo čekao u dvorani da se netko pojavi. Morali smo ih tražiti po igralištima, plažama jer su momke slične građe tražili i vaterpolski, plivački, rukometni... klubovi. Tako je i Igor jedno popodne otišao na plažu na Benama kako bi Kukoča pozvao na trening.
VIDEKA BIO VEĆI TALENT OD KUKOČA I RAĐE
Kukoč je na prvi trening došao s tri prijatelja, koji nisu dugo ostali. A Bezelj je znao da u rukama ima sjajnu generaciju.
- Iz aviona se vidjelo da će Kukoč, Rađa i Videka izrasti u nositelje prve momčadi, pa sam zamolio ljude u tadašnjoj SOFK-i da ih pošaljemo na testiranje u Zagreb, da se vide njihovi vitalni kapacitet, crte ličnosti, motorika... Mogli smo poslati samo dvojicu, pa sam poslao Tonija i Dinu, za Videku sam i prostim okom vidio da su njegove mogućnosti najveće, i stvarno mi je jako žao što u klubu nije bilo dovoljno razumijevanja da se taj momak zadrži jer je bio sjajan igrač i najveći potencijal. Njihove testove sam sačuvao, ali nisu za objavu. Nedavno sam Dini dao njegov, a i Toniju ću, čim ga vidim.
Ta je momčad bila kadetski prvak Dalmacije, Hrvatske i Jugoslavije.
- Bili su i sjajna klapa. I svi su imali šaljive nadimke. Marinkovića su zvali Teća (lonac op. p.) , Videku Štere (voštanica op. p.)
Rađu Munja zbog toga što je bio spor kao blato, Tonija Pink Panter i Noga jer je bio mršav, a imao je kao kadet nogu broj 49.
‘OBJESILI’ SU SUIGRAČA NA BALKONU
Nije bilo lako pronaći obuću velikih brojeva. - Zamolio sam čelnike kluba da im napravimo nekoliko pari cipela u Jugoplastici. Uzeli smo im otiske stopala, poslali u Novi Sad na izradu kalupa, ali kad su cipele bile gotove, svi smo se uhvatili za glavu. Bile su toliko ružne da im ih nismo niti pokazali... Bezelj se prisjeća mnogih anegdota. - Treninzi su nam obično završavali kasno i jednom je Kukoč nešto krivo napravio i rekao sam mu da prije odlaska kući mora pogoditi deset slobodnih bacanja zaredom.
Nekoliko puta stizao je do devet, a onda bih ga ja zapričao, govorio sam mu da mu krivo stoje noge, da nije pružio ruku do kraja... pa bi promašio deseto. I kad se to već oteglo, u dvoranu je ušao njegov otac Ante, da vidi zašto Toni ne dolazi doma. Rekao sam mu što je Toni napravio i on se složio da je kazna primjerena. Sjeo je na klupu i rekao da će ga čekati. Toni je iz prvog pokušaja ubacio svih deset sljedećih bacanja... Jednom su napravili spačku, ‘objesili’ su Videku na balkonu. Ustvari, sve je izgledalo kao da je obješen, i konop oko vrata, i on se pravio da je mrtav, a zapravo se od balkona nije vidjelo da sjedi. Znali smo se i naći kod nekoga od igrača na palačinkama i zapjevati.
Bezelj je htio da momci što više igraju i imaju slobodu u igri, a ne da igraju košarku po našim šablonama. A kad bi na treningu igrali “pet na pet”, uvijek je tu bio službeni sudac, koji je često i namjerno griješio. - Ponekad bih im rekao da sude protiv njih kako bih ih pripremio na ono što ih čeka. Bilo je i ljutnje i svega, ali su zato na prvenstva dolazili spremni i na to.
Bezelj je s Kukočevom generacijom radio tri godine, nakon toga se preselio u žensku košarku, brinuo se o tjelesnoj pripremi tenisača Marija Ančića i Jelene Kostanić...
- Na odlasku sam ostavio Tabaka i Kraljevića, a vratio sam se 1995. kad smo okupili još jednu sjajnu generaciju, Subotić, Šundov, Macura, Vujčić, Žižić, Poljak, Henjak...