Otto je nakon dolaska

u Amsterdam osnovao ogranak tvrtke Opekta, okupivši oko sebe mali tim zaposlenika koji su mu pomagali u distribuciji proizvoda, želea za kuhanje marmeladi i džemova. U timu su bili Johannes Kleiman, Victor Kugler, Miep Gies i Bep Voskuijl te Bepov otac Johannes Voskuijl, koji je vodio skladište. Sa svima njima Frankovi su razvili blisko prijateljstvo i izvan posla, uključujući Miepina supruga Jana Giesa. Upravo su ti ljudi odigrali ključnu ulogu u životu obitelji Frank jer nakon sedam godina života u Nizozemskoj, koju je Otto Frank odabrao zbog njezine neutralnosti u Prvom svjetskom ratu, ova država, koja je trebala biti utočište, na kraju je postala zatvor za obitelj Frank. Njemačke su trupe, naime, okupirale Dansku i Norvešku, a potom i Nizozemsku, u svibnju 1940. Na okupiranim teritorijima Treći Reich brzo je implementirao antisemitsku politiku i zakone prema kojima su Židovi bili prisiljeni nositi Davidovu zvijezdu, posve isključeni iz društvenog života, a zastrašivanje i prijetnje postali su svakodnevica. Otto Frank morao se odreći tvrtke i prebaciti je na najbliže suradnike, no to je bio najmanji problem. Onaj istinski bilo je to što su Židove počeli masovno odvoditi, i ničiji život više nije bio siguran. Otto je tad počeo tražiti skrovište za svoju obitelj, a pronašao ga je u dodatnom prostoru svojih ureda, iznad skladišta u tvrtki Opekta. S najbližim suradnicima krenuo je pripremati taj prostor za skriveni život koji je uskoro uslijedio. Jer u siječnju 1942. godine Hitler je odlučio uništiti kompletnu židovsku populaciju. Ubrzo