Glavne smjernice za prevenciju šećerne bolesti tip 2

moderni lijekovi i pomagala koja se koriste u liječenju dijabetesa i u svijetu te da postoji trend prelaska na moderne antihiperglikemike, no to bismo vjerojatno mogli ubrzati, kako bi liječenje bilo kvalitetnije. Važno nam je, također, izgraditi moderan registar oboljelih od dijabetesa i informatizirati sustav kako bismo osigurali veću koordiniranost svih službi koje su važne u liječenju oboljelih od dijabetesa, što će omogućiti bolje praćenje učinkovitosti pojedinih terapija i olakšati liječenje, a po prvi puta do sada u izradu nacionalne strategije – uz endokrinologe-dijabetologe, sestre edukatore, liječnike obiteljske medicine i epidemiologe – uključeni su i predstavnici ljekarničke komore. Suradnja s njima iznimno je važna jer oni mogu doprinijeti edukaciji i liječenju oboljelih od šećerne bolesti, ali ujedno i pomoći u tome da bolje pratimo korištenje propisane terapije, kako bismo imali povratnu informaciju o tome u kojoj mjeri se pacijenti drže preporuka. To će doprinijeti i tome da bolje kontroliramo troškove sustava, uz veću kvalitetu skrbi o oboljelima – priča Rahelić o nekima od polaznih točaka na temelju kojih bi se trebale graditi smjernice za kreiranje politika u novom nacionalnom planu skrbi o oboljelima od šećerne bolesti. No, prvi i glavni cilj politika koje se na temelju nje budu donosile svakako bi trebalo biti povećanje broja novootkrivenih slučajeva oboljelih, i to u onoj ranoj fazi predijaabetesa, u fazi dok su vrijednosti šećera u krvi još granične, tijekom koje se već i promjenom životnih navika može postići to da se značajno odgoditi razvoj bolesti, a time i razvoj komplikacija, dodaje.

- Upravo je predijabetes pravo vrijeme za intervenciju, jer se u toj fazi već i promjenom prehrane i uvođenjem više fizičke aktivnosti u redovni raspored, može postići dobra regulacija šećera u krvi, a time i odgoditi dijabetes. Nipošto nije svejedno hoćete li se ta intervencija dogoditi kod nekoga tko ima 35 ili 40 godina, dok je još na vrijeme da se preveniraju komplikacije, ili tek sa 55 ili 60, kad pacijent zapravo dolazi k liječniku zbog komplikacija – kaže dijabetolog Rahelić.

Dodaje kako se i kod ljudi kojima je već dijagnosticiran dijabetes promjenom životnih navika također značajno može unaprijediti kontrola bolesti.

- Nije rijedak primjer da imamo dijabetičara kojemu smo već odredili terapiju lijekovima ili inzulinom, koji se počne hraniti zdravo i redovito odlaziti u teretanu, koji nakon nekog vremena može odbaciti terapiju i nekoliko godina drži šećer pod kontrolom i bez lijekova. S godinama, svakodnevnim stresom i nakupljanjem kilograma, terapija će vjerojatno opet biti potrebna, no time se u velikoj mjeri odgađaju komplikacije – pojašnjava sugovornik. Nacionalna strategija za skrb o oboljelima od šećerne bolesti neće se u previše doticati prevencije dijabetesa, koja se temelji na kvalitetnoj prehrani i redovitom kretanju te održavanju optimalne tjelesne težine, jer se ona ‘provlači’ kroz niz programa koji se u

Hrvatskoj već godinama provode, među kojima je na prvom mjestu program ‘Živjeti zdravo’ koji ima za cilj prevenciju debljine.

- Postoje brojne studije koje pokazuju da i relativno mali gubitak tjelesne mase može odgoditi nastanak šećerne bolesti. Nedavno sam imao priliku recenzirati novu japansku studiju, u sklopu koje su bili obuhvaćeni ispitanici s indeksom tjelesne mase iznad 25, dakle svi oni s prekomjernom tjelesnom težinom, kao i pretili. Studija je dokazala ono što sam već spomenuo: Ljudi koji su smršavjeli došli su do značajne remisije šećerne bolesti tip 2 – kaže Rahelić. Dodaje kako je dobro to da je WHO debljinu proglasila bolešću te da ona sada ima i svoju klasifikaciju u šifrarniku bolesti, što će vjerojatno biti poticaj za to da sve češće počnemo govoriti o liječenju debljine kada je to potrebno.

- Građani Hrvatske dijele prvo mjesto po debljini u Europi s Maltom, no kod nas se u većini slučajeva to još uvijek ne smatra problemom. Tako je normalno reći da je ‘beba malo bucmasta’, ili da je netko ugodno popunjen, a često ćete čuti i onu ‘što je muškarac bez trbuha’. Koliko god nam to bilo simpatično, moramo početi razvijati svijest o debljini kao bolesti, odnosno problemu koji može potaknuti razvoj niza drugih bolesti – upozorava Rahelić. Za to je, naravno, potrebno puno truda i volje, dodaje.

- Mogli bismo reći da kao od šale, s vrlo malo grikalica, možemo unijeti u organizam 300 kalorija, no jako puno vježbanja treba da bismo ih potrošili, a ako u tome ne uspijemo, to će se postati višak kilograma. Mršavljenje nipošto nije jednostavno, pa je dobro spomenuti da na hrvatskom tržištu imamo dostupne lijekove koji su vrlo efikasni u suzbijanju apetita, na žalost uz nadoplatu koja nije mala. No, liječenje se ne svodi samo na lijekove, u njegovoj osnovi ipak je promjena načina prehrane i uvođenje više kretanja, što je ipak dostupno svima – zaključuje Rahelić.

- Držite se mediteranskog načina prehrane, uz naglasak na žitaricama, povrću i voću te nemasnom bijelom mesu i ribi. Izbjegavajte fast food, hranu iz dostave, peciva i lisnata tijesta te prerađenu hranu koja će često bogata dodanim šećerima.

- Hranite se u skladu s potrebama: Broj kilokalorija koje ćete unijeti kroz dan treba uskladiti s potrošnjiom kalorija.

- Krećite se. Preporuka o najmanje pola sata lagane šetnje dobra je osnova, no u raspored treba uključiti još neke aktivnosti tijekom tjedna. Planinarenje vikendom, vožnja biciklom do posla i nazad, odlazak na bazen ili satovi plesa aktivnosti su koje odgovaraju ljudima bilo koje dobi, bez obzira na kondiciju, dakle - nema izgovora.

- Kontrolirajte šećer. Barem jednom godišnje obavite mjerenje glukoze u krvi kod liječnika i ako je vrijednost granična razmislite o promjenama u prehrani i svakodnevnim navikama koje morate usvojiti.

- Budite dosljedni. Promjene koje usvojite da bi