’TRČANJE ME ODMARA, A PREVALIM I 200 KM U KOMADU’

Mladenka Buić stazu na nedavnom Ultra trail Mont Blancu svladala je za 44 sata. Trenira prije posla, a trči i po pulskoj bolnici, u kojoj radi

Pulska medicinska sestra Mladenka Buić istrčala je 171 kilometar Ultra trail utrke Mont Blanc. Umorna, ali sretna, u Pulu se vratila s osmijehom. Mnogi Puljani ovu 42-godišnjakinju znaju kao uvijek nasmijanu glavnu sestru službe interne medicine pulske bolnice koja bi za svoje pacijente učinila sve. - Uspjela sam pretrčati 171 kilometar staze koja se proteže preko tri države, uz visinsku razliku od 10.000 metara. Za to mi je trebalo 44 sata i 25 minuta. U svojoj kategoriji došla sam dvanaesta - rekla je.

Prije svega je majka, medicinska sestra, koja je na toj poziciji već osam godina, a neizmjerna ljubav joj je trčanje ultramaratona. Ideja se rodila prije pet godina i od tada je Mladenka iza sebe ostavljala

kilometar po kilometar. Velika motivacija joj je, odala je, bio dr. Dragan Trivanović, koji je tad bio na dužnosti pročelnika službe. - Dolazila bih na posao hvaleći se da sam pretrčala kilometar, pa onda sutradan dva... I tako je počelo. Ultramaraton je disciplina preko 42 kilometra. Moj najduži ultramaraton bio je 211 kilometara na mađarskom Balatonu, ove godine. To je velika europska utrka i bila mi je ogromna želja vidjeti mogu li ja to uopće izdržati. Mogu! Odradila sam ga u 28,5 sati. Time sam dobila kvalifikacije da se mogu prijaviti na Spartatlon, a to je utrka od 246 kilometara koja se trči iz Atene i koja će se održati 2023. godine - oduševljeno je rekla. Već se za to priprema. Niti ne zna koliko je ultramaratona iza nje, samo želi nastaviti dalje i trčati dok je noge služe. Tjedno odrađuje treninge od 100 kilometara i nikakav žulj na nogama, bol u mišićima, iscrpljenost ili vrućina ne mogu je zaustaviti.

- Godišnje imam dvadesetak pravih utrka i to je puno. Kad sam trčala tih 28,5 sati, spavanja nije bilo, jer je to adrenalin koji vas tjera naprijed. Piti i jesti se treba iako se prilikom trčanja dođe u situaciju kada ne možete ništa od toga, ali morate. Hrana je gorivo. Bez obzira bila gladna ili ne. U džep si stavim hranu, pretežito je to pašta ili riža, i to pojedem. Stanem, pojedem u dvije, tri minute i nastavim dalje. Pijem litru vode na 10 kilometara, a kad sam trčala Mont Blanc potrošila sam i više od toga jer sam bila jako žedna.