TRČALA JE PO 35 CELZIJEVIH STUPNJEVA

- kroz smijeh je rekla. Kći Viktorija (13) velika joj je podrška. Kad se trči na ultramaratonu, trči se i noću. Na Mont Blancu je Mladenku dočekao i mrkli mrak. Priznala je da joj nije bilo svejedno.

- Trčalo se po šumskim

putovima, makadamu, uzbrdicama. Uhvatile su me dvije noći i bilo je teško ne spavati. Drugu noć me malo san hvatao, pretpostavljam zbog visinske razlike. Počelo mi se spavati, pa sam se morala štipati i nekako savladati krizu. Uspjela sam. Za ultramaratone se mora prije svega pripremiti 'glava'. To znači da mjesecima prije utrke moram biti na utrci i razmišljati o njoj. Razmišljala sam kako će mi biti teško, hladno, vruće, kako ću dobiti žuljeve... I u glavi se te stvari poslože i tad sam spremno krenula zaključila je Mladenka. Sport je njezin život i njezini treninzi odvijaju se svakodnevno, prije i poslije zahtjevnog posla u pulskoj bolnici. I nakon trčanja prije posla, priznaje da na njega stigne s velikim osmijehom, jer je trčanje odmori.