S DRUŠTVOM BACIM BRIŠKULU ILI TREŠETU ZA KLOPU. IGRAO

vjerujem da sam imao kvalitetu, no nisam imao dobar pristup. Rano sam počeo ostvarivati svoje ambicije i nisam se znao nositi s tim. A nitko me nije znao usmjeriti. Iskreno, biti bećar i reprezentacija ne idu skupa. To današnjim igračima uvijek govorim. Ako ću biti do kraja iskren, danas Tucak izbornik nikad ne bi zvao u momčad Tucka igrača. Iskreno, nema što. I danas je donekle bonvivan, premda, i sam kaže, mnogo zreliji, bonvivan. I, kao svaki Dalmatinac, voli igrati na karte. Premda su ga i one često znale gurnuti u probleme. - Da, volim karte. S društvom bacim briškulu ili trešetu za klopu. Igrao sam prije i poker, davno je to bilo, ali sam se opekao. Ako niste vrsni, dobit ćete po ušima. A ja sam dobio po ušima. Nakon toga sam rekao da igram samo za piće i klopu. Brzo sam naučio da poker nije za mene - priznao je.

Uz njega su uvijek i cigarete, porok kojeg se jednostavno nikako ne može riješiti.

- Da, nažalost, pušač sam, ne mogu pobjeći od toga. Imao sam period života od osam ili devet godina kad nisam pušio, ali vratio sam se cigareti...

vinu, cigaretama i glazbi nekako su se spojili u izbornikov najdraži ritual prije utakmica.

- Uvijek sat i pol prije utakmice volim u miru zapaliti cigaretu i pustiti sebi Leonarda Cohena. Njega obožavam, ima taj glas koji je božanstven, mirnoću u interpretaciji. Čim ga čujem, odmah se nekako umirim, a to mi prije važnih utakmica puno znači. Imam njegovih pjesama na mobitelu, 'Hallelujah' je fantazija... Ma čudo jedno. U hotelskoj sobi će pustiti glazbu, no u autobusu, na putu do bazena, glazba ipak ne dolazi u obzir. Zna se kad se i što može. - To je pravilo jer koncentracija mora biti na maksimumu. Meni ne bi odgovaralo da u autobusu trešti glazba. Važno je da igrači imaju u tim trenucima mir jer čekanje tih velikih utakmica, polufinala i finala, izuzetno je