Nema tomu ni
tri mjeseca, Hrvatska je izgubila u četvrtfinalu Svjetske lige od Italije u Podgorici. Zabili smo šest golova, izgledali vrlo loše, a SP je bio pred vratima. Pa dolazi ono još važnije, EP kod kuće. Tucak je bio prepun briga jer hrvatski vaterpolo mora ostati u vrhu. Budimpešta je u srpnju već pokazala da je na pravom putu. Nije medalja, ali barem se malo lakše diše uoči Splita.
A baš za Budimpeštu, onu 2017., rekli smo da je obranio magistarski rad. Split? Doktorski rad, s ocjenom izvrstan!
- Još mi je samo ostalo olimpijsko zlato da osvojim.
Za dvije godine u Parizu. I Ivica Tucak (52) može završiti trenersku karijeru. Slobodno. Jer dalje, bolje, ne postoji. U istoj rečenici s neponovljivim Ratkom Rudićem, koji je povezao sva tri zlata i mjesto prepustio upravo Tucku nakon Londona.
I zamislite tad zadatka: uskočiti u Rudićeve cipele. Kako uopće bolje? Tko je uopće Ivica Tucak? Gdje su njega našli? Ma da je i blizu Ratka, bilo bi savršeno. A Tucak je, evo, vrlo, vrlo blizu. Ako se broje medalje, već je ionako "prešišao" Rudićevu ostavštinu.
Kao igrač bio je talentiran, ali volio je jako i život. Onaj, znate... Kavana mu je bila dnevni boravak. Uz takav, nazovimo ga, slobodniji pristup profesionalizmu nije ni izbliza opravdao svoj silan igrački potencijal.
- Uh, noći sam spajao, muzika, kavana, cigarete... Otvoren sam i iskren čovjek, volim muziku i društvo, kad imam priliku sjesti s prijateljima, pa ako su tu još klapa ili tamburaši... Ma mogu tako provesti dva dana. Zna biti vrlo lijepo - iskren je Tucak.
talentiran, sa 16 godina igrao sam u prvoj postavi Solarisa koja se s Partizanom borila za naslov. S mladim reprezentacijama osvajao sam svjetska i europska zlata (2009. u zlatnoj juniorskoj reprezentaciji vodio Marinića Kragića, nap. a.), no u seniorima nisam ostavio trag. Žao mi je zbog toga,