’ŠTEKA’ MI RUKA, PA SU MI SVIRKE UPITNE

Imam za struju, za režije, ne kukam da nemam. Nema potrebe za tim, govori

Ne dogovaram nove nastupe dok se ne vidi što će biti s rukom. Šteka mi lijeva ruka i nakon pregleda ćemo vidjeti što se može napraviti, rekao nam je Ibrica Jusić (77). Kantautor u Zagrebu čeka liječnički pregled o kojemu ovise budući koncerti. Prije dvije godine imao je nezgodu u jednoj televizijskoj emisiji. Spotaknuo se i, da na stepenicama ne padne na nos, bacio se na rame. Posljedice se, kaže, osjećaju i danas. Prsti su mu natekli, a u ruci osjeća nelagodu. Zato je neizvjesno što će biti s njegovim svirkama.

- Previše sam odgovoran u poslu da bih nekome folirao. Vidjet ćemo kako ću s gitarom, hoću li je uopće moći držati. Imam planove, naravno, Ljubljana, Beograd... su u điru, ali ništa ne forsiram. Kad liječnik kaže svoje, znat ću što i kako dalje - govori Ibrica.

Ovog je ljeta 58. put svirao na Skalinama, imao je predivan, sad već tradicionalan, koncert i na skalinama ispred crkve sv. Vlaha. Doživio je ovacije. Kaže kako mu, unatoč problemima sa zdravljem, nikad nije bilo ljepše nego zadnjih godina. Ponajviše zato što je ekonomski neovisan i može si dopustiti da neko vrijeme ne svira. Zato ga ni ne brine koliko će trajati oporavak.

- Cijeli život sam štedio, živio po onoj 'Pazi da te starost ne upita gdje ti je bila mladost'. Nisam od države ništa tražio, nikakvu pomoć, mogu još pet godina ovako. Imam za struju, za režije, ne kukam da nemam. Nema potrebe za tim - govori. Prije ljeta također je imao manjih zdravstvenih problema pa je bio na rehabilitaciji u Lipiku. Imao je smetnji s koljenima i ramenima, a tad se šalio kako je to zbog godine proizvodnje.

Dolazak u toplice bio je pun pogodak i redom je sve hvalio, od sobarica, preko medicinskog osoblja, do kuhinje. Nakon samo dva dana terapija prsti su mu bili opušteni. Toliko je bio sretan da je u znak zahvalnosti svirao gdje god je mogao.

- Svirao sam i po okolnim sobama. Prvo sam na kraju hodnika zasvirao, onako za sebe. Onda sam pitao susjede za doručkom čuju li kad navečer zasviram i smeta li im. Rekli su da im je to lijepo, neka samo sviram. Pa sam onda imao i nastup u lječilištu - prisjeća se s veseljem.

Na dan koncerta došla mu je žena i rekla neka pjeva pjesme sa svojih početaka. Te riječi ispunile su ga divnim emocijama, sjećanjima. Bilo mu je prekrasno, vratio se doma zdrav kao dren, a upoznao je i divne ljude...

- Imao sam osjećaj da sam u obitelji, toliko su svi bliski - rekao je Ibrica.