Valdas, hvala i sretno.

Kratka je to i jasna poruka s Poljuda kojom je Hajduk naslovio tekst u kojem su izvijestili javnost kako Valdas Dambrauskas više nije trener prve momčadi. Naravno, razlaz je obavljen sporazumno, a otpremnina će Litavcu omogućiti da što lakše preboli odlazak iz Splita, ali i osigurati šutnju i preuzimanje krivnje. Valdas je, uličnim rječnikom, "pao za ekipu". Ni prvi, nažalost - ni zadnji, s kojim su se, na sličan način, razišli Mindaugas Nikoličius i Lukša Jakobušić. Hvala i sretno, poručili su i Jensu Gustafssonu, Paolu Tramezzaniju, Bori Primorcu... Hvala i sretno. Ti odlaziš, mi nastavljamo... Realno, Valdas Dambrauskas nije najveći krivac za loše stanje u kojem se nalazi momčad Hajduka. Ne samo rezultatski. Pisali smo o tome više puta. Šutio je i radio s onim što je imao na raspolaganju, u uvjetima koji su bili daleko od idealnih. Bio je prisiljen kalkulirati i s postavom, i s minutažom..., stiješnjen između rezultatskih ciljeva i potrebe da zadovolji ambiciju predsjednika i sportskog direktora, koji su populističkim izjavama i transferima pumpali balon očekivanja. Svako malo fotografirali su se s novim igračem i poručivali navijačima: "Bit će toga još...". Nije ni čudo da mu je zbog toga veći dio svlačionice okrenuo leđa, a još je manje čudo da su predsjednik i sportski direktor dali otkaz njemu, jer tako će