A je li baš to pošteno?
se manje preispitivati njihova uloga i odgovornost za situaciju u kojoj se klub nalazi.
Je li Dambrauskas kriv što je Tonio Teklić zablistao u Varaždinu, što je Marin Ljubičić morao na posudbu u Linz, što je Nejašmić zamijenjen za Vukovića i za smiješno mali iznos otišao u Osijek? Je li on kriv što su se godinu dana na Poljudu kalili Ferro i Katić iako je u startu bilo jasno da Hajduk nema novca za otkup njihovih ugovora? Je li samo Dambrauskas kriv što je u svlačionici gomila igrača sličnog profila i što nakon tri naslova juniorskog prvaka i nastupa u Ligi prvaka mladih Hajduk nije promovirao nijednog mladog igrača? Na stranu neke nelogičnosti i lutanja, ali u previše je situacija imao vezane ruke da bi krivica bila isključivo njegova. Na kraju će ostati upamćen po osvojenom Kupu.
- U javnosti se stvorila slika da je drugo mjesto realnost za nas u ovoj sezoni. Možda je to i točno. Međutim, mi se s tim nećemo i ne možemo zadovoljiti. Drugo mjesto tek treba izboriti, a klub mora težiti najvišim ciljevima. Možda na kraju to i bude naša realnost, ali mi se s tim ne smijemo zadovoljiti, nitko nam ne može oduzeti to pravo da stvaramo momčad, da se nadamo. Nije na nama da rješavamo probleme nego i da predviđamo probleme. Valdasu