Fleming u neredu slučajno otkrio penicilin
Škotski bakteriolog i znanstvenik Alexander Fleming otkrio je antibiotsku supstanciju lizozim i izolirao je antibiotik penicilin iz gljivice Penicillium notatum, za što je dobio 1945. godine Nobelovu nagradu.
Školovao se na akademiji u Kilmarnocku, a nakon toga nastavio je učiti u St. Mary's Hospitalu u Londonu do početka Prvog svjetskog rata. Proveo je neko vrijeme i u ratu, gdje je gledao vojnike koji umiru od infekcija. Kad se vratio u St. Mary's, radio je na poboljšanju i otkriću boljeg antiseptika. Do otkrića je zapravo došao slučajno. Prvo je otkrio lisozim, nakon što je kihnuo u inficiranu Petrijevu zdjelicu, plitku prozirnu cilindarsku zdjelicu koju biolozi koriste u promatranju raznih kultura bakterija i drugih mikroorganizama na posebno pripravljenim hranjivim podlogama. Nekoliko dana kasnije vidio je da je raspadnuta bakterija počela nestajati.
Laboratoriji su mu nerijetko bili u neredu i pomalo prljavi, što se na kraju ispostavilo kao prednost. Tako je 15.
U zdjelicu s klicama koje je nasadio doletjela je plijesan. Razmnožila se i ubila klice, a on je 15. rujna 1945. godine otkrio da je riječ o penicilinu
rujna 1928. godine otkrio penicilin. Naime, proučavao je klice koje su bile uzročnici mnogih bolesti. Prije nego što je otišao na godišnji, u nekoliko je zdjelica na želatinoznu podlogu nasadio primjerke različitih klica, u namjeri da se one tamo razmnože, tako da ih nakon povratka ima mnogo za pokuse. U zdjelicu s klicama u međuvremenu je doletjela čestica neke plijesni. Kad se vratio s godišnjeg, otkrio je da se plijesan razmnožila i ubila klice u blizini. Odmah se zapitao zašto se to dogodilo. Proučio je zdjelicu mikroskopom i otkrio da plijesan stvara neku antibakterijsku tvar, koja na klice djeluje poput otrova. Kako je ta čestica plijesni bila već poznata pod nazivom Penicillium notatum, doktor Fleming tu je tvar nazvao penicilinom. Izdao je članak o penicilinu u British Journal of Experimental Pathology sljedeće godine. U njemu je pisao kako gljivica