➤SPOTLIGHT ’Ne šišaju raslinje uz prugu, pa stalno smanjuju brzinu’

STROJOVOĐA SVJEDOČI U KAKVIM UVJETIMA VOZE

ANAMARIJA BURAZER

konkretne relacije s nelogičnostima.

- Na relaciji Malovan – Gračac duž 15 kilometara postoji 10 znakova za promjenu brzine. Ne govorim ovdje da se time ugrožava sigurnost nego je to dokaz da se netko igra željeznicom i troškovima. Naime, vlak mora imati konstantu brzinu da bi potrošnja bila optimalna i da bi stizao na vrijeme prema rasporedu, a mi po svakom vlaku izgubimo po 400 litara goriva zbog signalizacije koja ne radi – kaže nam Petrović.

Neodržavanje pruga nije samo problem zbog tračnica nego i signalizacije.

najavljuju da će se dodatno smanjivati brzina jer se smanjuje kut preglednosti. Pa mene zanima kako oni već sad znaju da će na toj relaciji u prosincu ove godine kut preglednosti biti manji – pita se Petrović.

Na naše pitanje što je kut preglednosti, kako se određuje i zbog čega se on smanjuje, kaže:

- Kut preglednosti konkretno vam znači da, recimo, auto, odnosno vozač automobila, kada dolazi na pružni prijelaz, mora vidjeti s obje strane po 200 metara pruge. Kod nas se kut preglednosti smanjuje jer se ne šiša raslinje i živica, pa nam smanjuju brzinu s 50 na 40, a onda i na 30 kilometara na sat jer se ne šiša raslinje. Strojovođe od raslinja ne vide znakove i, tek kad prođete pored njih, shvatite da su ondje stajali i da ste trebali već smanjivati ili ubrzati. Kad se na to požalimo, dobivamo sarkastične odgovore poput: ‘Napregnite bolje oči

- Na relaciji Bjelovar - Kloštar

pa ćete vidjeti’ – kaže nam Petrović. Dodaje da se može raspravljati o ulaganjima i održavanju, no da je problem što je cijeli sustav HŽ-a toliko loš da, gdje god se zagrebe, lako se uviđa što je problem.

- Primjerice, imamo pet kolodvora duž relacije Ogulin - Gospić na kojima postoji signalizacija pet godina. Ona radi, ali za nju nisu dobili atest, pa na signalima koje dobivamo stoji križić, što znači da se strojovođa na njih ne može osloniti nego gledamo ručne signale, mašu li nam za promjenu brzine ili što nam je već činiti – pojašnjava Petrović. Koliko je sustav degradiran i nazadan, najbolje govori vrijeme potrebno da odspoje vagone, dodaju nove i spoje ih na lokomotivu.

- Nekad nam je trebalo

sedam minuta da spojimo tri vagona s lokomotivom i krenemo za Beograd. Danas nam za tu istu radnju treba 29 minuta. Razlog je to što su zakomplicirali proceduru, da ne ulazimo u detalje koje mogu razumjeti samo oni koji se bave našim poslom. Sustav nam se, dakle, raspada. Naši putnički vlakovi, koji imaju prednost nad teretnima, uredno čekaju puni putnika da prođu teretni vlakovi jer im je to netko omogućio. Toga nema kod uređenih željeznica. Ono što stranci s automobilima rade na našim cestama kada dođu iz svojih zemalja, gdje poštuju propise, pa na njih ulaskom u RH zaborave, isto rade i na željeznici. To im u njihovoj zemlji ne bi prošlo niti bi im palo na pamet – zaključio je Petrović.