A njezina nada da će ga pronaći

iz dana u dan sve više gasne.

- Ako je netko zatrpan, možda ga i pronađu, ali koga su bacili u vodu, nikad neće pronaći. Tko i zna nešto, taj neće reći. Raspitivala sam se,ali što mi vrijedi kad mi ne kazuju točne informacije? Jedan je rekao da je išao brati koprive i vidio da masovnu grobnicu kopaju poviše mlina. Druga susjeda govorila je da je vidjela kako nešto kopaju u polju, kamo je išla brati šipak. Dolazili su naši i kopali, ali nisu ništa našli. Tko će znati na tom prostoru gdje je što zakopano - nemoćno Nedeljka širi ruke. U Hrvatsku se iz BiH doselila sa suprugom i osmero djece. Ostalih šestero rodila je u Hrvatskoj. Ispričala nam je kako je njezin djever prvi kupio komadić zemlje u Majuru. Nedeljki i njezinu suprugu javio je da je zemlja puno kvalitetnija nego u BiH. U potrazi za boljim životom tako su se doselili u Majur, sagradili kuću i u njoj podizali svoju mnogobrojnu obitelj.

- Ma djeca su jedno drugome bila do uha. Dok su bila mala, nisi mogao ništa. Kako je koji završio školu, tako je pronašao posao. Oni su danas svi situirani, žive posvuda - od Zagreba do Njemačke, imaju svoje obitelji. Kao majci, lijepo mi ih je gledati. Ali mi istodobno i srce puca za mojim Draganom. Sjećam se da je bio tako lijep i kao beba i kasnije, kad je odrastao. Samo da saznam gdje je, što su mu napravili, kako je završio...- zaključila je.