Prije svega stotinjak

dana Hajduk je s desecima tisuća navijača proslavio osvajanje Kupa, prvog trofeja nakon 2013., uz govore "Bit će toga još...", a euforični predsjednik Lukša Jakobušić nakon potpisa petogodišnjeg ugovora s Livajom najavio je:

- Osvojili smo Kup, iskorak je dvostruka kruna!

I u Europi da nešto osvojimo... Može zvučati suludo, ali ne bih bio zadovoljan samo s naslovom prvaka Hrvatske.

Stotinjak dana kasnije njegovi snovi i planovi urušili su se poput kule od karata. Travnjaci su katastrofalni i trebaju hitnu sanaciju jer se igrači na njima ozljeđuju, momčad je i po imenima i po igri lošija nego prošle godine, Hajduk zaostaje 11 bodova.

Glavom je već platio trener Dambrauskas, a ne zna se je li Mislav Karoglan trajno rješenje. Ni financije nisu bolje na kraju prošle sezone, svako malo neki zaposlenik odlazi iz kluba. Jakobušićeva vizija Hajduka urušila se poput kule od karata, i to zbog toga što predsjednik nije ni gradio stabilan klub na čvrstim temeljima, nego kulu od karata. Na valu euforije i populističkih poteza složio je odličnu momčad, koja je napravila očekivani rezultat prošle sezone. Jakobušić je poput mađioničara izveo trik, skrenuo je pozornost s bitnoga.

No na početku nove sezone momčad je trebao dograditi, a za to je trebao novac, koji Hajduk nema. Nije ga zaradio transferima ni u Europi. Dambrauskas nije uspio pronaći ni kemiju ni fiziku ekipe i tu je je počeo krah. Za koji ćemo tek vidjeti koliko će potrajati. Sanacija oba terena je počela i trebala bi potrajati najmanje tri tjedna, a Hajduk će se poput beskućnika opet seliti od terena do terena lokalnih niželigaša. Nikola Kalinić zbog ozljede će na pauzu do kraja godine, a čelnici moraju odlučiti što s trenerom i koji su realni ciljevi za ovu sezonu.