Podjele u Europi sigurno se neće smanjiti, čeka nas eskalacija

Na istoku nešto novo – ali ništa dobro. Rusija počinje mobilizaciju 300.000 vojnika, koje će za tjedan-dva poslati u Ukrajinu, a ovih će dana biti i referendumi u Lugansku, Donjecku, Hersonu i Zaporožju, oblastima u kojima Rusi imaju potpunu ili djelomičnu kontrolu. Zašto su požurili s referendumima koje će malo tko priznati? Ipak postoji razlog: Moskva će pripojiti te teritorije Rusiji pa će onda moći prijeći sa “specijalne operacije” na proglašenje rata. Razlika nije samo sofistička, premda je i ovo do sada bio rat. Riječ je o tome da će u tom slučaju Putin moći tvrditi da je napadnut ruski teritorij, a to mu, i politički i formalno, stvara širi manevarski prostor. Rusi imaju 25 milijuna vojnih obveznika, koji se onda mogu bacati u borbu.

Čeka nas, dakle, svestrana eskalacija. Ubaci li Rusija 300.000 ljudi, Ukrajinci će morati mobilizirati njih barem još 100.000. Razaranja kritične infrastrukture i gubici, civilni i vojni, će se umnogostručiti. Vojni i ekonomski napori Rusije da slomi Kijev, te napori Ukrajinaca i Zapada da pobijede Rusiju, zaoštrit će se do maksimuma. Rat energentima bit će još jači. Plinske slavine iz Rusije prema Europi vjerojatno čeka potpuno zatvaranje. Podjele u Europi sigurno se neće smanjiti. Čeka nas recesija, a neke zemlje i “događanje naroda”.

Možda najlošija vijest krije se u tome što nakon ovakvog razvoja događaja ne možemo očekivati kompromis, barem ne brzo. Egzistencija obje države je na kocki: Ukrajini je oteto 25 posto najvrednijeg teritorija (Donbas je nešto kao Rurska oblast u Njemačkoj, najrazvijeniji i najgušće naseljeni dio države), a uzme li Putin još, ta će zemlja imati silne probleme. Izgube li Rusi rat, zamisliv je raspad tog oligarhijski ustrojenog imperija u kojem živi 145 naroda, od kojih neki jedva čekaju osamostaljenje od Moskve.