24sata

➤SUPERSHOW

ORGANIZATO­RI KONCERTA IZ 2012. NE VJERUJU U NJIHOV KONAČAN RAZLAZ

-

spektakla, Luka Šulić i Stjepan Hauser uopće nisu bili u Hrvatskoj. Svirali su s Eltonom Johnom. Bili su izvođači i na jubileju 60. godina vladavine kraljice Elizabete.

- Jako ih je bilo teško uopće dobiti na telefon, kamoli da fizički budu s nama. Kad su na dva, tri dana došli u Zagreb, snimili smo materijale koje smo kasnije koristili. Dočekalo ih je sto zahtjeva, dok se Filharmoni­ja namještava­la za probu, oni su, primjerice, potpisival­i plakate. Da imamo za nabrijavan­je javnosti. Ta svirka bila im je prvi veliki samostalni koncert prisjeća se Matić.

NABRIJAVAN­JE ZA SPEKTAKL

Jedan je to, ističe, od rijetkih projekata koji je rađen školski. Kako pravila nalažu ili, smije se, "By The Book". Imali su lasere, koji su tad rijetko bili korišteni u glazbenoj produkciji. Puno različitih efekata. Menadžer Miro Vidović nabavio je stolice, rađene samo za taj koncert, za njih dvojicu. Kasnije su ih nosili posvuda jer su bile scenski otmjene, dojmljive, a vrlo praktične. Odšarafile bi se i stavile u prtljagu. Prvi put su korištene baš u Areni. Tehnički je to bio vrlo težak, zahtjevan nastup. Organizato­ri su dobili točne upute što, kako i gdje treba biti jer je Matić inzistirao na tome da svatko unutar dvorane bude zastupljen s dignitetom. Sve lože bile su pune. Glavni sponzor bila im je Zaba. Dizajneri su na dnevnoj bazi izbacivali desetak audiovizua­lnih ili grafičkih priča. Od jumbo plakata, postera, letaka, toliko široka lepeza različitih materijala na svim kanalima... Njima se javnosti slala informacij­a "Dečki su vrijedni toga, dođite".

- U istom trenutku kad je počela presica, počela je i prodaja ulaznica. Na Dan žena, da pokažemo kako poštuju ranjiviji spol. Presica je bila u prostorija­ma Zagrebačke banke, a ulaznice su se prodavale u Pothodniku. Odmah se stvorila golema gužva, veliki red u Pothodniku i to se, naravno, slikalo. To su bili trikovi kojima smo se služili da podignemo atmosferu u javnosti, da nabrijemo atmosferu, da pošaljemo poruku: 'Vidi koliki je red, idi i ti po svoju ulaznicu, nemoj čekati' - priča Matić.

U Arenu su ušli tri dana prije koncerta. Miro Vidović je, dva dana prije nastupa, cijelu noć proveo s dečkima u Areni da isprogrami­raju svaku pjesmu, screenove, rasvjetu..., da to bude spektakula­rno, savršeno do kraja. Momci su imali svoj kombi, svog vozača, a Miro je svaki put dolazio s njima. Matić ih opisuje kao izuzetno profesiona­lne vragolane koji su do savršenstv­a odradili generalnu probu, a onda se po ulicama oko Arene ganjali kolicima iz obližnjeg trgovačkog centra.

- Uzeli su kolica, stavili u njih čela i jurili oko dva rotora. Naravno da su ih ljudi gledali, prilazili im, tražili da se slikaju s njima. Dobro da i oni nisu slijedili njihov primjer. Uvijek su njih dvojica bili spontani, jako mladi, puni energije, spremni da si olakšaju sve, pa samim time kreće i zafrkancij­a, mladalačko zadovoljav­anje potreba da skaču, zabavljaju, podižu energiju i timu i ljudima oko sebe - smije se danas Matić.

Iako su već slovili za svjetsku atrakciju, nisu se ponašali kao zvijezde. Više ih je, govori Karlo, ekipa tako tretirala nego što su se oni tako osjećali. Sve što su od njih tražili, momci bi napravili. Opisuje ih kao jako kooperativ­ne, skromne dečke koji će u svemu izaći u susret.

- Koliko god oni bili zaigrani i veseli, puni energije, i koliko god smo mi kao organizato­ri imali osjećaj: 'Bože, hoćemo li mi s njima uopće išta napraviti', oni su u konačnici vrhunski profesiona­lci i odrade svaki detalj savršeno. By The Book. Nema s njima 'ajmo ponoviti'. Sve savršeno naprave iz prve - kaže Matić.

Pamti početak spektakla. Ovacije. Ustajanje sa stolica. Euforiju. Filharmoni­ja je s njima odsvirala prvi dio koncerta. Izveli su "Benedictus" Karla Jenkinsa, "Elegijo" Gabriela Faureja, "Gabriel's Oboe" Ennija Morriconea, "Oblivion" Astoria Piazzolle, a kad je krenula "Farewell Symphony", jedan po jedan član Filharmoni­je napuštao

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia