Zbog 20 huligana sad se crvenimo od stida...
Protiv huligana ustali su obični navijači i krenuli u šakački obračun
Deset heroja i jedna budala.
Tako su engleski mediji u pet riječi opisali večer kad je David Beckham na Svjetskom prvenstvu 1998. udario Diega Simeona, dobio crveni karton i ostavio igrače na cjedilu. Deset heroja nije moglo ispraviti ono što je napravila jedna budala. Dvadeset budala, jer ljude koji pale baklje dok oko njih sjede djeca ne može se drugačije nazvati, pokušali su sjajnu bečku večer pretvoriti u festival mržnje. Pod lažnom krinkom patriotizma, odjeveni u crno i zamaskiranih lica pokušali su sve ne bi li privatizirali utakmicu. No kad već policija nije reagirala, jesu hrvatski navijači. Obični navijači uzeli su, kao na Divljem zapadu, pravdu u svoje ruke i počeli tući huligane.
- Imate sreće, policija vas je spasila - dobacivali su navijači nakon što je na tribine uletjela specijalna policija i nastavila tamo gdje je dio navijača stao.
Gotovo 30.000 ljudi zaslužilo je pohvale za veličanstveno navijanje, no 20 huligana bacilo je ljagu na jednu krasnu večer. Slično kao i u Milanu, kad je kolona od 4000 ljudi, navijači koji su od jutra pjevali i fotografirali se s navijačima Milana, došla pod stigmu nacizma zbog 200-tinjak huligana koji su, eto, odlučili podignuti desnicu. Tih 200 u Milanu ili ovih 20 u Beču, sasvim je svejedno. Riječ je o manjinskom dijelu navijača koji su, vrlo vjerojatno, poznati policiji. I morali bi biti uhićeni. A navodno četvorica i jesu.
Jer ako se ni sat vremena nakon utakmice, na izlasku sa stadiona, već proširio glas o kome je riječ, ako su ljudi bez detektivskog obrazovanja došli do informacija, ako austrijska policija ima fotografije tih huligana, onda je to za hrvatsku policiju mačji kašalj. Barem se molimo da jest. Jer u suprotnom, jao si nama...