Mladi baš ne žele u politiku. S obzirom na uzore, razumljivo

U Hrvatskoj djeluje 30-ak Dječjih vijeća, koja simuliraju lokalnu politiku. Osnovnoškolci biraju svoje vijećnike, oni biraju svoje male gradonačelnike i načelnike, moraju poštovati proceduru, mandat, pravilnike. Mali čelnici moraju predstavljati svoje programe te u suradnji s “velikim” kolegama pokušavaju ostvariti svoje programe. No dok dođu do punoljetnosti, kad i formalno dobivaju mogućnost glasanja, pa i uključivanja u pravu politiku, među mladima u Hrvatskoj masovno se gubi volja za sudjelovanjem. Istraživanje Zaklade Friedrich Ebert (FES) iz 2018./2019. godine o mladima u Hrvatskoj pokazuje kako bi ih tek 47% u dobi do 29 godina izašlo na izbore, a tek njih 9% bi sudjelovalo u radu političkih grupa ili stranaka te sudjelovalo u političkim aktivnostima putem društvenih mreža. Većina mladih uglavnom ne sudjeluje u bilo kakvim političkim ili aktivnostima civilnih organizacija, eventualno bi sudjelovali u volonterskim aktivnostima ili prosvjedima. I to je jedan od odgovora zašto je već kod djece važno razvijati svijest o tome da mogu, smiju i trebaju govoriti o tome što ih muči, zalagati se za svoje ideje i tražiti rješenja za svoje probleme. Od iduće godine u škole ulazi i Kritičko mišljenje koje, nažalost, neće slušati učenici koji pohađaju vjeronauk. To su znanja, osvijestimo već jednom, koja trebaju baš svakome. No istraživanja jednako tako pokazuju kako mladi ne vole ideju ulaska u politiku zbog samih - političara. Onih koji već desetljećima vladaju našim društvom i rade sve ono što politika nikako ne bi smjela biti. Mladi u Hrvatskoj su već sad dobro informirani i svjesni društvenih problema, no kako im ugraditi volju za djelovanjem kad ni sami političari nisu skloni poštovanju vlastitog posla. Kad se to počne mijenjati, kad prestanemo gledati političare koji iz Uskoka odlaze polagati prisege za gradska vijeća, i mladima će biti lakše ući u odgovoran politički posao.