Čemu služi država ako su ljudi s invaliditetom prepušteni sami sebi?

Lijekovi, vitamini, liječnički pregledi, terapije, ortopedska i brojna druga pomagala koja im život znače, osobama s invaliditetom (OSI) dio su svakodnevice. Svaki njihov dan čine borba, pokušaji, ustrajnost, padovi, podizanja i nadanje. Tisuće i tisuće je to različitih priča i ljudi koji se bore za sebe i/ili svoju djecu, a svima je zajednička hrpa savladivih i nesavladivih prepreka s kojima se susreću, upornost, srčanost i borba za goli život. A zajednička im je i još jedna stvar. Potpuna samoća. Ti ljudi prepušteni su sami sebi. Ostavljeni na marginama. Sustav ih ne podržava, a sad ih želi pljusnuti po još koji put. Vladajući već više od desetljeća “užurbano rade i pripremaju” Zakon o inkluzivnom dodatku i Zakon o osobnoj asistenciji, no sve je još samo mrtvo slovo na papiru.

- Čekamo desetljećima - ističu iz Udruge Sjena, koja je organizator prosvjeda koji u podne počinje na Markovu trgu te kojim OSI i njihove obitelji traže temeljna prava, kao i pomoć i podršku države.

Niz je suludih primjera koji potvrđuju da su prepušteni sami sebi. Tako prijedlogom Zakona o osobnoj asistenciji roditelji sa statusom njegovatelja - koji taj status imaju jer su im djeca potpuno ovisna o pomoći - sad više neće imati pravo na asistenta četiri sata dnevno jer je politički resor odlučio da se “ta dva prava preklapaju”. U prijevodu, moraju biti i roditelji i skrbnici i njegovatelji i doktori i psiholozi 24/7, ne mogu otići ni u dućan. Poseban dio problema su financije. Od 1750 kuna invalidnine, koliko dobiju, većinu troškova spomenutih lijekova, vitamina, ortopedskih pomagala, koja im omogućuju da se kreću, moraju financirati sami. Samo jedan respirator stoji više desetaka tisuća kuna. A sve je to samo vrh sante leda problema. Zato Udruga Sjena danas na ulicama traži pravdu za one najranjivije skupine u našem društvu. Ne tiče se to samo OSI i njihovih obitelji, nego svih nas koji već sutra možemo postati dijelom tog kolektiva.