POKRIVENI SU TROŠKOVI HRANE I VETERINARSKA SKRB
što je potrebno kako bi postali socijalizatori.
- Dogovorili smo termin kada nas je koordinator Centra posjetio kod kuće i upoznao našu šnaucericu Ledu i cijelu obitelj. Upoznao nas je i s programom socijalizacije i ujedno se uvjerio da li zadovoljavamo neke opće uvjete kako bismo postali socijalizatori. I tako počinje naša priča. S Centrom Silver smo potpisali Ugovor o socijalizaciji, dobili našeg prvog psića s 2 mjeseca starosti i ruksak s osnovnim stvarima za psa kao što su ogrlica i povodac, rukavica za četkanje, zdjelica za hranu, ogrlica protiv nametnika, dug povodac za slobodne šetnje, igračka, radna iskaznica, prsluk, skripte i ono najbitnije uključeni u WhatsApp grupu u kojoj su nam koordinatori Centra na raspolaganju 24/7. Centar Silver kroz cijelu socijalizaciju koja traje od 2. do 16. mjeseci starosti psa osigurava hranu, veterinarske usluge, zaštitu od nametnike i svu ostalu potrebnu pomoć poput obuke i povremenog čuvanja - opisuje nam obitelj Vlajčević.
Njihova je zadaća bila, prema uputama i uz pomoć Centra, psa voditi sa sobom gdje god idemo i postepeno ga izlagati svim situacijama i mjestima gdje boravi čovjek i učiti ga mirnom i staloženom ponašanju.
- To nam nije bio nikakav problem jer je na snazi Zakon o korištenju psa pomagača koji omogućuje socijalizatoru kretanje s psom pomagačem u programu socijalizacije na svim javnim mjestima, u dućanima s hranom, restoranima, zdravstvenim i socijalnim ustanovama, školi, vrtiću, kinu, kazalištu, sportskim događanjima, na poslu, u vjerskim ustanovama, javnom prijevozu i slično - priča nam Viktor. Jednom tjednom ili jednom u dva tjedna bili su obvezni dolaziti na organizirane školice.
- Na školicama je i
bila najveća zabava, neki od socijalizatora nikada ranije nisu imali psa, pa su tako i školice bile šaljive i s “ludim” pitanjima koje bi nam koordinatori vrlo strpljivo objašnjavali. Školice su bile strukturirane kao i u pravoj ljudskoj školi, a koordinatori jako domišljati u predavanju pa smo osnove ponašanja brzo pohvatali. Osim što smo uživali u malim dlakavcima, stekli smo puno novih prijatelja iz različitih sfera života za koje misliš da u redovnom životu niti ne bi imao prilike upoznati i svi
Centar Silver je ustanova koja ima mnogo programa u svom djelovanju, a jedan od njih je i obuka budućih pasa pomagača. Tijekom cijele socijalizacije pokriva troškove hrane kao i veterinarsku skrb za psa.
- Nakon završene socijalizacije, odnosno kad pas napuni 16 mjeseci kreće na formalni trening u Silver gdje njihovo školovanje za pomagača traje između četiri i šest mjeseci, ponekad i malo duže - otkriva nam Sandra.
smo, neovisno o našim zanimanjima bili isto, socijalizatori budućeg psa pomagača - pričaju nam blizanci Ana i Niko. Osim što je pas super razbibriga od svakodnevnih obaveza, tako i gdje god se s psom pojavite imate dobru temu za razgovor.
- I sebi i djeci olakšava se socijalni kontakt. Uz te dlakavce koji imaju crveni prsluk odmah drugačije prihvaćeni gdje god se pojavite, tako sam ja na poslu postala vrlo popularna, od one gospođe “ne znam koja je” sam došla do one, “to je ona gospođa s psom” i vjerujte od dana kad sam s psom krenula na posao svi mi se obraćaju sa smiješkom. socijalizacije ima jako širok krug ljudi, a najbitniju korist imaju oni kojima je i namijenjen, djetetu s teškoćama, odrasloj osobi, osobi s teškoćama u kretanju i
Koristi od jedne
osobi s oštećenjem vida - objašnjava Marinela i dodaje da su u jednom trenu imali čak dva psa na socijalizaciji, Nushu i Kinga. Od psa se, nakon šesnaest mjeseci odvajaju postepeno. Pas krene na “faks” (formalno školovanje) u Centar Silver i dolazi kući za vikend.
- Dok traje školovanje,
pratimo ga na tom putu potpunog sazrijevanja. Kad postane pas pomagač, ako korisnik želi, upoznajemo se s korisnikom i tako zaokružimo jednu prekrasnu priču. Novi tim korisnik i pas nastave zajedno surađivati i uživati, a mi za utjehu uzmemo novo štene i ponovimo postupak. Puno suza radosnica bude proliveno, ali isplati se svaki put. Nama evo, već završava četvrta socijalizacija, ponosni na sve naše malce koji vrijedno rade zaključuje obitelj Vlajčević. ■