Nema razočaranja, samo ponos! Vi ste mali, ali ste veliki

Da, sanjali smo svjetsko zlato. I svi opet disali kao jedan. Baš kao 1998. i 2018. Svi smo željeli vidjeti Hrvatsku na krovu svijeta. Zamislite, mala Hrvatska, od tek četiri milijuna stanovnika, najbolja na svijetu. U nogometu. Doslovno: svjetsko čudo. Ali Argentina je u utorak bila bolja.

Hrvatski su reprezentativci teren napustili pognute glave. Izgubili su polufinale, razumijemo kako to boli, kako su mnogima uništeni snovi, kako je Luka Modrić propustio zadnju priliku za naslov svjetskog prvaka, koji je zaslužio. Dalić, stožer i svi reprezentativci napravili su fantastičan posao. Žao mi je što odmah nakon utakmice nisu mogli vidjeti scene iz svih krajeva Lijepe Naše. Tu nije bilo tuge ni razočaranja, samo ponos. Veliki ponos. Hrvatska je “riješila” veliki Brazil, pokazala srce i karakter, opet bila iznad svih očekivanja. Hrvatska je mala, ali je velika. Baš kao u poznatoj rečenici iz “Smogovaca”:

- Oni su mali, ali su veliki. Odnosno, hoću reći, nisu više mali, ali su dovoljno veliki da ne budu mali. Realno, Hrvatska je i dalje u očima Fife “mala”, iako smo vrlo “veliki”. Je**no veliki. I zaj**ani. “Vatreni” su na sedam SP-a triput stigli do polufinala, a takvim se rezultatima ne mogu pohvaliti ni najveće svjetske nogometne nacije. No i u Rusiji i u Katru u očima Fife ispali smo - mali. Perišićev penal u finalu u Rusiji, Livakovićev penal u polufinalu u Katru. OK, moglo ih se opravdati, nekako navući i navuklo ih se. Razni sudački eksperti, svatko će to objasniti na svoj način, ali oba su bila - tanka. I teško je povjerovati da bi ih u identičnim situacijama sudili za nas. Protiv Francuske ili Argentine. Ne vjerujem.

Dalić sad mora podići igrače, objasniti im kako je pred mnogima od njih najvažnija utakmica u karijeri. Borba za broncu, bitka za povijest. Dečki, glavu gore, idemo po tu broncu. I zato u Hrvatskoj nema tuge, nema razočaranja, samo ponos i iskrena poruka: “Vi ste mali, ali ste veliki. J**eno veliki!”.