Divi im se cijeli svijet, pa pokažimo koliko im se i mi divimo

Panama, Mauritanija, Gruzija i Eritreja države su s podjednakim brojem stanovnika kao Hrvatska. Zajedno imaju jedan nastup na nogometnom Svjetskom prvenstvu, onaj Paname iz 2018. S druge strane, Hrvatska je na SP-u bila šest puta, od sedam mogućih, od čega je tri puta ušla među najbolje četiri momčadi.

Tako je CNN opisao još jedan veličanstveni uspjeh “vatrenih”. Još jedan sportski rezultat kojemu se svijet ne može načuditi. Pa još kad pogledaju da ta reprezentacija nema ni dostojan stadion, ni kamp za razvoj mlađih uzrasta, nema drugog objašnjenja nego da je to neka nadnaravna sila. Talent, karakter, inat... i domoljublje, koje mnogi drugi, pa i bolji nogometaši, ne mogu shvatiti. Eh, što bi svi oni, i Brazilci, i Nijemci, i Talijani, Španjolci, Englezi, Belgijci... dali da su na našemu mjestu. Njemačka je 20 puta bila na nogometnom SP-u i 13 je puta došla do polufinala, Brazil 11 od 22 puta i jedine su sile s boljim postotkom od hrvatskoga!

I to s momčadi u čijoj su udarnoj postavi velemajstor s 37 godina Modrić, igrači Dinama (Livaković) i Celtica (Juranović), rezerva Atalante Pašalić, čovjek iz 16. (Sosa) i 11. momčadi njemačke lige (Kramarić), obranu nosi klinac od 20 godina (Gvardiol) i veteran iz posrnule ruske lige (Lovren), a napad čovjek koji ove sezone do SP-a nije zabio ni jedan gol (Perišić). Najvažniji džokeri su asovi iz HNL-a Petković i Livaja. Iz najvećih klubova ostao je još samo vezni “bermudski trokut” Modrić (Real), Kovačić (Chelsea) i Brozović (Inter) te Stanišić (Bayern). U Rusiji prije četiri godine imali smo osam igrača iz najvećih klubova. Hrvatska je uspjeh postigla s posve novom momčadi. Iz koje su osmorica bili u Rusiji, a 22 mogu igrati na SP-u 2026. Nova generacija, kojoj se svijet opet divi. Pa pokažimo im i mi koliko im se divimo na nedjeljnom dočeku. Zaslužili su. Karakterom, inatom, domoljubljem... ■