Baby Lasagna uspio je probuditi nadu i optimizam u ljudima

Marko Purišić unio je neviđen optimizam u našu zemlju. Zarazni ritam njegove pjesme, ples koji plešu svi, od dječjih vrtića do staračkih domova, od vojske i policije do liječnika i odgojiteljica, pokazao je silovit potencijal vedrine i nade, samo ako se pojavi pravi čovjek. Televizijske emisije detaljno su i vjerno portretirale ovog mladića. Što smo doznali o njemu? Da potiče iz realnog sektora. Da je radio u hotelijerstvu. Da je na praksi naučio savršeno slagati hotelske krevete i čistiti sobe.

Da je radio kao recepcionar. Da je, uz dojmljive naglaske, na recepcijama hotela primao strane goste iz anglosaksonskoga govornog područja, Nijemce, Slovence – i svima se obraćao na odličnom jeziku. I da se, istodobno, bavio svojom ljubavlju, glazbom. Treba imati ustrajnosti za ono što voliš i za čim žudiš, bez obzira na cijenu i poteškoće, to je poruka iz američkih filmova. Sad pola svijeta pjeva “Rim tim tagi dim”, od švedskih radnika do Hadžija iz Kraljeva ulice, s verglom na Trgu… Što pokazuje slučaj Marka Purišića, Baby Lasagne? Kao prvo - “stručnjaci” su ga otpisali, ušao je tek kao rezerva. Da su dalje išli favoriti “stručnjaka”, cijelog spektakla ne bi bilo. Oni, “stručnjaci”, oni su vladajuća Hrvatska, koja gura svoje mezimce, bez obzira na njihove dosege. To je ova Hrvatska koja stagnira, “slučajna Hrvatska”, koja vene, unatoč silnim potencijalima, poput našeg Marka… Na svu sreću, stjecajem okolnosti, Marko Purišić izbio je u prvi plan i pokazao što se sve može učiniti s pravim ljudima, koji sviraju na prave note. Birajmo najbolje, lako se vidi tko dobro svira, pjeva, proizvodi, uzgaja poljoprivredne kulture, vodi javna poduzeća, ustanove, agencije. Pa ćemo, ne samo u tjednu Eurosonga, pjevati “Rim tim tagi dim” – Marko Purišić, Baby Lasagna, potisnuta je, nadarena, uspješna Hrvatska, a nada koju je probudio u ljudima pokazuje ne samo da je ona poželjna nego i da je moguća!