Zašto uporno mislimo da je Linić naš neprijatelj?

Naravno da ispadamo glupi kada se ljutimo na Linića. On se skoro svaki dan pojavi na televiziji i kaže kako je otkriveno da nečija prabaka ima 100 kuna u čarapi (doduše, to su još endehazijske kune) i kako bi na te kune hitno morala platiti porez – kao i sve ostale prababe koje su se ogriješile o zakon skrivajući novac – kraljevske Rusije, kraljevine Jugoslavije - koji nije evidentiran na računu. To se ne zove pranje čarapa, nego pranje novca. Linić se sada opravdano ljuti na banke, te zelenaše koji nabijaju goleme kamate na minuse po tekućim računima, pa je krenuo u pravedan rat za malog čovjeka: tako, što će taj zelenaški minus dokinuti, jer zašto da banke zarađuju milijune na minusima jadnih građana. Okej, i mi smo u problemu, jer uskoro će nam ukinuti minus uspije li ta Linićeva plemenita intervencija, ali dići ćemo kredit opterećen manjom kamatom pa ćemo njime pokriti minus opterećen većom i na taj način reći bankama “dosta je!” Zašto se, onda, tome ne veselimo, kad je to za naše dobro, kao i porez na nekretnine, porez na kruh, kao računi za plin (prije tjedan dana neki ljubazni momci su mi došli iskopčati plin, jer da nisam platila zadnji račun od 17 bilijuna kuna, što ćete, zima je bila hladna, pa smo se grijali, a o tom ekscesu bi svaki pametan građanin trebao dobro razmisliti). Plin je poskupio u zadnje četiri godine 93% , što je svakako bolje nego da je poskupio 97%. Lijepo je i da se plaće u javnim sektorima krešu, umjesto da se daju otkazi: doista ne znam zašto građani, po običaju, ne razumiju koliko je to plemenito. U velikom su plusu prosvjetari koje se ovom prilikom neće dirati, nego će i dalje primati svoje pregoleme plaće. Kad se sve zbroji i oduzme, Linić se od prvog dana bori za nas, a mi ga ne razumijemo. Imamo potpuno pogrešan dojam o njemu, jer se slabo razumijemo u financije, pa ne kužimo da je sve što on radi za poboljšanje kvalitete našeg života, naravno dugoročno, čije ćemo posljedice zasigurno osjetiti 2223.