IVICA RAČAN BIO BOLJI OD MILANOVIĆA

U SDP-U se često žale na ‘željez

Melville u čuvenom filmu “Samuraj” kaže da nitko nije tako usamljen kao tigar u džungli, osim, možda, samuraja... Zoran Milanović u zadnje vrijeme sve je više nalik na tu prispodobu. Esdepeovci po kuloarima sve češće kukaju zbog toga što vlastitog šefa prepoznaju kao čovjeka kojega zanima isključivo vlast. Mada mu ne mogu staviti na dušu nikakve afere - najbliži tomu je Milanovićev brat - od njega ne mogu očekivati ništa više od čistoće, a spreman je na sve kako bi ugušio bilo kakav otpor svojoj politici. Zorana Milanovića jedan od najbližih suradnika u stranci i Vladi opisao je kao “vuka samotnjaka”, čovjeka koji gotovo ni sa kim ne komunicira, a stranku vodi sam, smišljajući ideje iza zatvorenih vrata svoga kabineta. U odnosu na Ivicu Račana, Milanovića ocjenuju kao ozbiljan pad. Račan nije bio Olaf Palme, političar skandinavskog tipa, ali je bio demokrat koji je sa svakim čovjekom u stranci - od centrale na Iblerovu trgu do zadnje podružnice u Vrgorcu - bio spreman satima razgovarati, slušati njegove probleme, odgovoriti mu ili pomoći. Ivica Račan mnoge je patnike primao i u jednom maksimirskom restoranu, u koji je često zalazio. Tamo bi svoje suradnike pitao o problemima koji ih tište, i dok ne bi našli rješenje, nitko nije izlazio iz restorana, kaže jedan bivši ministar u Račanovoj vladi. Milanovića pak uglavnom ne zanimaju ni kolege ministri, a kamoli članovi stranke. On vlada čvrstorukaški, sve je protivnike pomeo, na zadnje izbore je izašao bez protukandidata, a u zadnje vrijeme čisti stranku od preostalih džepova otpora kako bi mu, ako eventualno izgubi vladu, ostalo bar SDP... “Značajan broj uvaženih intelektualaca u SDP-u gurnut je u stranu ili je naprosto utajen” kaže nam jedan ogorčeni ljevičar, dobro upućen u stranački život.

IZVOR IZ SDP-A: USPJELI SMO GA NAGOVORITI SAMO DA ODUSTANE OD LATINSKOG...

“Mlađi ljudi s izostankom intelektualnog poimanja socijaldemokracije ušli su u velikoj masi u stranku. Osim toga SDP se ni po čemu ne može usporediti s drugim strankama. Primjerice kod HDZ-a stvar je jednostavna jer oni su bili usmjereni na tuđmanizaciju odnosno, nešto kasnije, detuđmanizaciju stranke. SDP je započeo kao stranka demokratskih promjena. Račan je odlučio voditi opreznu politiku čuvajući stranku od dogmatizma i štiteći svoje stavove od HDZ-a i HSLS-a. Bilo bi nepotrebno nabrajati silu sveučilišnih profesora, doktora znanosti i ostalih intelektualaca koji su socijaldemokratski orijentirani, ali ne bi ni pomislili da se približe SDP-u jer je na vlasti Milanović sa svojim posthumanističkim ideja- ma o socijaldemokraciji. Njegov izbor ljudi u Vladi puno govori o Milanovićevoj ideji čvrste organizacije. Ondje su birani ljudi po principu vjernosti iz čega se da zaključiti da se tu više radi o teološkom nego političkom izboru...” Zoran Milanović, kažu naši izvori, ni sa kim u stranci nije blizak. Odrekao se manje više cijelog bivšeg Račanova “Politbiroa” (Željka Antunović je brutalno dekapitirana, Davorku Vidović je sklonjen, Tnino Picula poslan je u “Sibir”, da nadgleda ruske i druge izbore za OSCE, Mato Crkvenac je politički umirovljen... Sve bi mu to, da je vlada uspješna, bilo odobreno, no vladin je brod, kako bi rekao Ratzinger, “pun rupa”, ekonomist Ljubo Jurčić napustio je SDP čim je Milanovišć čvrsto preuzeo kormilo. Milanović će u dogledno vrije-