Će djece od ustaških logora...

mijenjati tek kada su njezine “Priče iz davnine“1924. prevedene na engleski, preskočivši granice domaćega političkoga prostora. Krenula je podcjenjivačka priča o pukom zapisivanju narodnih bajki... Na kraju uglednija u inozemstvu nego kod kuće, na prijedlog Milivoja Dežmana, godinu prije smrti, uključena je u tadašnji JAZU. Premda promovirana samo kao dopisni član, današnji HAZU može se pohvaliti da je Ivani Brlić Mažuranić priuštio status prve žene akademika u hrvatskoj povijesti. No njezin književni značaj uvelike će nadići tu blagonaklonu gestu: uz zapadno-europske zemlje, njezina djela vode autonomni život, čitajući se danas na japanskom, vjetnamskom, bengalskom... U svakom slučaju, najveća među svim hrvatskim književnicima vršnjakinja je

ZAGORKA JE SVOJE TEKSTOVE PISALA U SOBIČKU DA NITKO U NOVINAMA NE ZNA DA JE ŽENA

Marije Jurić Zagorke - nesumnjivo sinteze mnogih ženskih sudbina u hrvatskoj povijesti. Kao dokaz žilavoga birokratskoga kontinuiteta iz 18. stoljeća u službene spise također je uknjižena kao Marianna, dok je precizni datum rođenja za uvijek ostao historiografski sumnjiv. Štoviše, dovoljan je samo jedan prizor da oslika predestiniranost žene na klimavu identifikaciju njezinih zasluga: primljena za političkoga novinara Obzora, Zagorka je dobila sobičak iz kojega se nije smjela micati da se ne otkrije da je nekakva baba članica redakcije. Ponosni na hrvatsko domoljublje svoga lista, njegovi vlasnici nikako nisu dopuštali da čitalačke simpatije zapadnu i jednu ženu. Tako se ni Zagorkini udarni antimađarski tekstovi nisu potpisivali. Da nakon svega nije postala obožavana autorica “Gričke vještice“koja intrigira publiku, veliko je pitanje što bismo danas znali o Zagorkinu političkom žurnalizmu. Uostalom, štivo “Gričke vještice”, premda dostojno braće Dumas, ovdje je proglašeno “šundom za kravarice“. seško je reći da je prva hrvatska novinarka bila isključivo žrtva vladajućih velikana. Kao najranija neprijateljica nastupala je njezina majka, koja se svim silama borila da kćer ne troši vrijeme na školovanje, još manje na javni angažman. Zato je jedno od paradoksa Zagorkina života da se pod roditeljskom prisilom, udala za velikoma- đara, inače željezničkoga službenika. Do razvoda od muža je doživljavala koješta, uključujući prisilnu hospitalizaciju u ludnicu... Napustivši Obzor 1917. tekstovima se pojavljivala u svim zagrebačkim listovima prateći, uz ostalo kriminalističko-sudske teme. Time je i Nada Galjer, žena koja je prije svih povijesnih događaja Drugoga svjetskoga rata spasila državne novce, dobila mjesto u Zagorkinu tekstu o rijetkoj ljudskoj hrabrosti.