KOŠARKAŠ ŠAMARČIN

Kako je hrvatska košarka nakon d Prije ili poslije i to se moralo dogoditi, duge 22 godine Euroliga je čekala, a kad su shvatili da nikakvih pomaka neće biti, rekli su doviđenja ili zbogom

Hrvatska klupska košarka oprostila se od durolige onako kako i dolikuje, nije se taj oproštaj dogodio šutke, pognutih glava, uz suze i rakiju u kutu kakve opskurne birtije, nego ganjanjem sudaca po dvorani nakon pobjede oartizana nad bedevitomM ooslije dvadeset i dvije godine postojanja, postojanja jer u rezultatskom smislu nije napravljeno ništa spomena vrijedno, među europskom klupskom elitom - neko vrijeme nećemo imati predstavnika u najjačem klupskom natjecanjuM t toj priči nije pravo pitanje je li tu riječ doista o nekoj slovensko-srpskoj-crnogorskoj zavjeri protiv bedevite, kako je spomenutu utakmicu protiv oartizana okarakterizirao tadašnji trener bedevite Aco oetrović, pa je dao ostavku i otišao u povijest, pravo je pitanje zaslužuje li naša košarka uopće euroligašaM A odgovor je, bez ikakvih dvojbi, bez potpitanja, ma i bez pomnijeg razmišljanja - ne zaslužujeM h to ne od

CIBONA NAŠ VJEČITI EUROLIGAŠ TEMELJIO JE MODUS OPERANDI NA LAŽNOM STANDARDU...

iduće sezone, euroligaša nismo zasluživali ni prošlih deset sezonaM Niti je bilo rezultata, ni kvalitete, ni organizacije, ni vizije, ni ideje, ni igrača, ni trenera, ni novca, a sad je sve to došlo na naplatuM orije ili poslije i to se moralo dogoditi, duge dvadeset i dvije godine duroliga je čekala da se naši magovi malo zbroje, davala nam je administrativnu prigodu za prigodom da se nešto pomakne nabolje, i kad su shvatili da nikakvih pomaka neće biti, kazali su doviđenjaM A možda i zbogomM oovijest nas je naučila da je bibona, naš vječiti euroligaš, koji se ugodno uljuljkao i drijemao u tom statusu, svoj modus operandi temeljila na lažnom standardu, potpisujući ugovore za koje je unaprijed znala kako ih ne može poštovatiM A sve samo zato da bi se gurala u društvo s velikim i bogatim dečkima, tamo kamo objektivno ne pripadaM oa su i ostali digli nogu, kao žaba koja je vidjela konja kako se potkivaM yato i kažem da je sve to moralo doći na naplatuMMM t prošlih dvadesetak godina postojanja samostalne hrvatske košarke ključnu je rečenicu izustio dugogodišnji direktor bibone aožo liličević: “ieftinije mi je kupiti igrača nego ga proizvesti”M oreslika gospodarske filozofije na razini cijele države - svi bi trgovali i uzimali maržu, a nitko ne bi proizvodioM maravno, proizvodnja je dugotrajnija i mukotrpnijaM ramo što je ta trgovina kratkotrajno rješenje, u tome je meritum problema naše košarke, i resursi su brzo bili iscrpljeniM oa se više nema čime trgovatiM Dodatni je šamar svima aktivno upletenima bilo to što je ta posljednja utakmica lažnih nada igrana protiv organizacije u kojoj ne igra ni jedan igrač stariji od 2S