Sanitarni tehničar u misiji seciranja hrvatskog društva
Predstava KAJBARE šarmantnog komičara Mladena Medaka - Gage kombinacija je kabarea, stand-upa i okorjele satire koja tjera publiku pod stol od smijeha
Nesnosnu vrućinu zagrebačkog asfalta pomogao je smetnuti s uma “Kajbare” Bjelovarčanina Mladena Medaka - Gage, kojega je zagrebački Histrion pozvao da nastupa na Kabare sceni Gumbek. Tek nekoliko metara dalje brujala je vrlo posjećena Tkalča, ispunjena turistima i domaćima koji nisu ni slutili da se u šumarku Opatovine odvija zanimljiva scenska izvedba jednoga glumca, kantautora, pjevača, svirača, djelatnika bjelovarske Turističke zajednice, ali prvenstveno vrlo dovitljivog i šarmantnog komičara koji je jednosatnom kombinacijom kabarea, stand-upa i okorjele satire natjerao publiku pod stol od smijeha. On, Gaga, ustvari je zadužen za sanitarno-higijenske tehničke poslove u tvrtki koju drži šef Ante Krešimir Domagoj, Hercegovac, i koji nagovori svojeg radnika da, eto, malo zabavi publiku. Svestranom čistaču to je pošlo za rukom u tolikoj mjeri da bi sasvim sigurno s ovom komedijom mogao nastupati sam na Histrionskom ljetu, čak i umjesto glavnog “Diogeneša”. S vremena na vrijeme puhnuo bi povjetarac i rashladio zainteresirane gledatelje dok je Medak nizao viceve, pjesme, fore o Srbima, Hercegovcima i Albancima, o starima i mladima, o djevojkama koje vole sisati 505 s crtom, o mladiću Petru koji je podlegao vjetru, i to ‘72., ‘82. i ‘02. te užurbanim reakcijama sekretara, drugova za bezbednost i kuharica iz pučke kuhinje, o razlici između istarskog i zagorskog sommeliera, što je i slikovito prikazao na sceni. Poseban pik imao je na Dal- matince i sveopću pomamu za klapama pa je čak uspio skladati i jednu svoju. Vrlo često su stand-up nastupi usiljeni i forsiraju publiku da reagira i kad ne treba, ali ovaj nastup je daleko od te boljke. Jedan čovjek koji je uz sebe imao samo gitaru, mikrofon i pregršt duhovitih poveznica na sadašnju društvenopolitičku situaciju uspio je pridobiti pažnju već prvim korakom na sceni. Ono što ga krasi jednostavnost je malog čovjeka o kojemu i iz kojega zapravo govori. I, nije ovo bila samo prosta sprdnja uz refrene jeftinih pošalica od kojih bude neugodno. Dapače, humor koji Medak promovira vrlo je dosljedan, pun ironije i satire, te, najbitnije, pun samokritike. Zbog toga ga je publika i prihvatila. Medak je, osim vješto izvedene komedije, upozorio i na socijalne probleme te time prikazao i onu surovu stranu života, onu kad se odaš cugi, kopaš po smeću ili kad znaš da sve ide preko veze. Ustvari, “Kajbare” ima sve odlike dobre scenske priče - humor koji obara s nogu, glazbu koja plijeni pažnju i dozu okrutne svakidašnjice u kojoj se, kako i neće, publika prepoznala. Zato je i uživala. Jer je jedan obični čovjek secirao hrvatsko društvo na proste faktore i barem na jednu večer kreirao atmosferu zajedništva. Makar i iluzornog.