Barbarske balkanske igre bez granica: Koga ćemo kazniti za zločine ‘90-ih? Brate, udari koga stigneš

Najnoviji, sedmi po redu dugometražni igrani film Zrinka Ogreste, “S one strane”, nekako mi je ranije izmicao, tako da sam ga premijerno pogledao na HRT-u, koji odnedavno nedjeljom u 20 sati prikazuje recentne hrvatske filmove. Evo, napokon, jedan hvale vrijedan potez HRT-a, pogotovo što se u ovom slučaju radi o relativno novom filmu koji je svjetsku premijeru imao prije godinu dana, 14. veljače prošle godine. Zrinko Ogresta je bez sumnje iznimna pojava u hrvatskoj kinematografiji. Prije svega radi se o redatelju rijetko ujednačenog i kvalitetnog opusa, bez padova i lutanja, uz konstantno propitivanje filmske forme. Ogresta je zanimljiv još po jednoj stvari, po svojoj suradnji s književnicima. U suradnji s dramatičarkom Ladom Kaštelan nastala su tri njegova filma: “Krhotine” iz 1991., “Iza stakla” iz 2008., i “Projekcije” iz 2013. Film “Isprani” iz 1995., za koji je scenarij napisao sam Ogresta, nadahnut je jednom kratkom pričom ruskog pisca Andreja Platonova, dok je scenarij za “Crvenu prašinu” iz 1999. supotpisao Goran Tribuson, a sâm sam surađivao s Ogrestom na scenariju za filmu “Tu” iz 2003. Ni u svojem najnovijem filmu Ogresta ne odstupa od ove prakse. Scenarij za film “S one strane” Obnavljanje veze Hrvatice Vesne s njezinim mužem Žarkom, oficirom JNA i haškim osuđenikom, najprovokativnija je moguća tema u današnjem hrvatskom društvu potpisuju Zrinko Ogresta i vodeći hrvatski dramatičar i scenarist Mate Matišić. Film je premijerno prikazan na 66. Berlinskom filmskom festivalu, u jednom od pobočnih programa (Panorama), a nagrađen je specijalnim priznanjem žirija mreže europskih art-kina Europa Cinemas. ve je u ovom filmu savršeno, od sjajne “voajerske” kamere Branka Linte, koju smo vidjeli i u Ogrestinu ranijem filmu “Iza stakla”. U jednom intervjuu Ogresta to objašnjava na sljedeći način: “Zato ću linijom manjeg otpora izreći tek toliko da sam počeo zazirati od kamere kao ‘aparata’, nečega čemu se sve izlaže te čemu je sve neprirodno otvoreno i izloženo. To nije ljudska pozicija, čovjeku je imanentna prepreka. U svemu. Zato i ja imam neku, tek djelomično objašnjivu potrebu, stavljati ispred kamere prepreke. Prepreke koje nam naoko ne dopuštaju vidjeti baš sve, ali opet – osjećamo sve. Nastojim da mi filmovi ne budu ‘pornografski’. Naime, pornograf uvijek pokazuje sve, a u stvaralaštvu kakvom ja težim dio izričaja je i ono što se ne pokaže”. Možemo to izreći i na jedan pomalo drugačiji način, iz perspektive gledatelja: Ogresta ne podcjenjuje gledatelja, ne samo u ova dva filma s “voajerskom” kamerom, ništa nije eskplicitno, “pornografski”,

Skako on kaže. To se pogotovo odnosi na ovaj, najnoviji film. Zatim, tu su izuzetni glumci, sjajna Ksenija Maarinković i Lazar Ristovski, pa do predloška koji je svojevrsni iskorak za Zrinka Ogrestu, jer se radi i o žanrovskom filmu. Zapravo je svaki Ogrestin film svojevrsni iskorak. Pogotovo to vrijedi za “Projekcije” koje su po mnogo čemu jedinstven film u hrvatskoj kinematografiji. “S one strane” započinje scenom koja me “kupila” na prvu, a koja po svojem postupku korespondira s Lintinom kamerom. Radi se o gotovo nerazumljivom dijalogu bolničarki, među kojima je i glavni lik, sredovječna bolničarka Vesna, koju glumi Ksenija Marinković. U prvi mah sam pomislio kako se radi o banalnoj tehničkoj pogrešci, međutim vrlo brzo postane jasno kako je redatelj primijenio na “riječ” sličan postupak kao kod kamere, u jednom slučaju naziremo sliku kroz zavjese, stakla, a u drugom uhvatimo samo poneku riječ, međutim ništa ni u jednom slučaju nije nedorečeno. ilm “S one strane” je prije svega neobično hrabar film, dotiče se nekih od najbolnijih točaka hrvatske svakodnevice. Film počinje polagano, u sporom ritmu koji se ne mijenja do same, šokantne završnice, čime se postiže jedan začudan efekt. U središtu radnje je sredovječna

F