Ako je Istenič naš, a je, hrvatski pjenušci pobijedili su slovenske

Hrvaška su vina bolja od naših, iskreno mi je, opijen svojim vinom Veliko rdeče, neke prošlogodišnje večeri rekao slavni slovenski vinar Aleš Kristančič Movia nakon kušanja njegovih vina. Doista vjerujem da je bio iskren. Nije imao razloga podilaziti, previše smo se lijepo proveli te večeri, a i ja vjerujem da je prva hrvatska vinska liga bolja od one iz Dežele. Kao u rukometu. Ali kao u rukometu u fer utakmici nekad tijesno izgubimo. Upravo nam se to dogodilo na prvom zajedničkom ocjenjivanju hrvatskih i slovenskih pjenušaca održanom uoči Salona pjenušavih vina 11. veljače u zagrebačkom hotelu Dubrovnik i Salona penina 17. februara u ljubljanskom Unionu.Ocjenjivalo se 100 pjenušaca, 70 bijelih i 30 ružičastih, a susjedi su bili prvi u obje kategorije. Ukupno je najbolju ocjenu, 88,6 bodova na listi do 100, dobio Brut rosé vinarije Bjana Mirana Sirka, kultnog vinara iz Goriških brda na granici s Italijom. Bjana je lokalni naziv za njegovo selo Biljana, a Sirk je 1994. prvi u Sloveniji napravio suhi pjenušac, dotad su ih velike vinarije dosta sladile, 1997. imao je prvi ružičasti, to se prije smatralo “ženskim” vinom, a na kraju prošlog tisućljeća i prvi sasvim suhi, dakle bez grama neprovrelog šećera. Drugo su mjesto s 87,8 bodova podijelili Donna Regina Rosé 2013. vinarije Čarga, također s Brda, i bijeli Prestige Extra Brut 2011. Janeza Isteniča iz Bizeljskog, nedaleko od Hrvatske granice. Četvrti je Cuvée Brut rosé vinarije Silveri (87,2 boda), ponovno s Goriških brda, a na petome mjestu, s vrlo dobrih 87 bodova, konačno smo i mi. I to s dva pjenušca. Sibon Rosé međimurske vinarije DGA nosi ime po starom lokalnom nazivu za sortu moslavac, pušipel, furmint ili šipona. Tako su je, navodno, nazvali Francuzi za boravka Napoleonove vojske u Međimurju želeći reći “tako dobro” što je na francuskom “c’est si bon”. Ružičasti pjenušac nije, naravno, od bijele sorte šipona, nego od cabernet sauvignona. Drugi je Misal Blanc de Blancs iz Poreča. Riječ je o izvrsnom extra brut pjenušcu od chardonnaya porečke vinarije koja se specijalizirala za pjenušava vina. Iznenađuje da ocjenjivači, a od nas 13 bilo je devet Slovenaca, nisu prepoznali posebnost pjenušca Jasminka with Vuglec&Bodren koji enologinja Jasminka Šaško radi u suradnji s tim zagorskim vinarijama. Bazu s Vuglec brega začinila je ledenom berbom kralja slatkih vina Borisa Drenškog. Pjenušac ima ugodnu aromu karamele, a ledeno vino ne osjeća se kroz slatkoću, nego kroz punoću i zrelost te note meda i plemenite plijesni. Odličan je za posebne trenutke, mesna pečenja poput teletine sa slađim prilozima ili jače deserte. S obzirom na to da smo mi Hrvati majstori za nemoguća objašnjenja, možemo, unatoč rezultatima, reći da imamo najbolje ocijenjeni bijeli pjenušac. Janez Istenič bio je nogometni golman i branio je za reprezentaciju bivše države u mlađim kategorijama. Na prelasku u seniore pregovarao je o dolasku u Dinamo, no odlučio se za studij enologije i karijeru u vinarstvu. A i sad nam je blizu. Njegovo Bizeljsko je samo 30-ak kilometara udaljeno od Zagreba. Na zagrebačkom Salonu od najbolje ocijenjenih Slovenaca moći će se kušati pjenušci Čarge i Isteniča, a u Ljubljani naših prvaka neće biti. Općenito, na ljubljanski salon ide jako malo Hrvata, dok će u Zagreb popriličan broj Slovenaca. Inače, ovo je druga utakmica hrvatskih i slovenskih vina. U lipnju 2009. na slijepo smo u Škofjoj Loki ocjenjivali po 20 hrvatskih i slovenskih vina u kategorijama mlada te odležana bijela vina, crvena i slatka vina. Naša su vina osvojila samo tri treća mjesta, i to Damjanićeva malvazija među mladim bijelim vinima, Dubokovićev Medvid XXV među crnima i Krauthakerov zelenac među slatkišima. Aleš Kristančič Movia, vinar s početka ove priče, tad je bio apsolutni pobjednik jer su njegova vina Veliko belo i Veliko rdeče bila najbolje ocijenjena među odležanim bijelim i crvenim vinima. Od 100 pjenušaca na ocjenjivanju, 30 je bilo ružičastih i svi ocjenjivači

rekli su da su bili bolji od bijelih. Bjana Brut Rosé prvi je s ocjenom 88,60, a najbolji bijeli ima 87,80.