Makedoncima su se jako svidjela hrvatska vina iz mora i iz amfora

Rosé iz podruma ljepše miriše, a onaj iz mora ima bolji okus, sažeo je makedonski sommelier Zvonko Herceg (podrijetlom Zagorec) dojmove s prezentacije posebnih hrvatskih vina na skopskom salonu Vinodonia održanom proteklog vikenda u glavnom gradu lijepe vinske države u kojoj vječno sunce sja. Sjalo je i u čašama sa šest vina koja su u moru sazrijevala između devet mjeseci i pet godina te onima u kojima su poslužena četiri vina iz amfora. Među morskima je, osim vina od hrvatskoga grožđa, bilo i onih iz slovenskih Goriških brda, no činjenica da su sazrijevala u hrvatskome moru i njih je učinila “našima”. Takav je bio i Rosé 2012. vinarije Kabaj, u kojoj je glavni enolog Francuz Jean Michel Morel, suprug Katje Kabaj. Vino je od merlota, a u moru je ležalo 500 dana. Dio vremena bilo je na dnu, a dio visjelo u kutijama na posebnoj konstrukciji kako se na boci, osim koralja, ne bi skupljali “mekani” morski organizmi, koji boci poslije daju neugodan miris. Nije slučajno za morski vinski podrum odabran rosé iz 2012. Ružičasta vina uglavnom se piju mlada, a dosadašnja iskustva s odležavanjem u moru pokazala su da takva ne podnose more i kvare se brzo u njemu. Vina pripremana za dulje sazrijevanje u boci takvih problema nemaju, a Jean Michel Morel ružičasti merlot radi kao ozbiljno i zrelo vino. Imali smo i nekoliko boca iz podruma za usporedbu. Morski dio prezentacije hrvatskih vina kakve još nije bilo počeo je osvježavajućim pjenušcem Dark Side plešivičke vinarije Griffin, slijedila su vina Kabaj (bio je tu i fini Sivi pinot 2010.), pa odličan Cabernet sauvignon 2009. s Hršak brega pokraj Krapinskih Toplica. Hrvatsko zagorje nije poznato po toj slavnoj crnoj sorti, no u vinariji Petrač su napravili nekoliko odličnih crnjaka. Ovome je more dalo i dodatnu patinu. U vinariji te berbe više nema, pa traže boce po restoranima kako bi crnjak iz mora mogli usporediti s onim iz podruma. Jako je dobar dojam ostavilo i šesto vino ove prezentacije, a prvo svjetsko iz mora. To je Valomet Morski, pjenušac koji PZ Vrbnik s Krka radi metodom druge fermentacije u boci od žlahtine, a u moru je odležalo pet godina. Pri tome je dobilo mirisnu notu karamele, drukčiju od one koje se pojavljuju u zrelim šampanjcima, a dobro mu je pristajala. Karamela je bilo puno u drugom dijelu jer to je tipičan miris vina iz amfora. Počelo je nenajavljenim Sivim pinotom 2017. plešivičke obitelji Kolarić. Vino iz same amfore kušali smo netom prije polaska u Skoplje i pokazalo je dobar potencijal, pa smo ga ponijeli u Makedoniju da se vidi kako izgleda kad je nedovršeno. inima iz amfora u središnjoj Europi proslavio se prije 30-ak godina Slovenac Joško Gravner, koji vinograde i vinariju ima u Coliju, na talijanskoj strani Goriških brda. Još se slovenskih vinara “zakačilo” za taj vlak, a u Hrvatskoj je prvo vino iz amfore na tržište pustio Marino Markežić Kabola iz Momjana. Malvazija 2005. bila je iznenađenje o kojem mnogi nisu znali što bi rekli. Stigle su dotjeranija 2006. pa odlična 2007. U Skoplje je putovala i mnogima se svidjela aktualna 2015. Kod nas Plešivica prednjači u “novoj” tehnologiji otprije šest, sedam ili osam tisućljeća, pa nije moglo proći bez novog Šemberova Qvevrija 2013. Riječ je o rizlingu koji hvata slavu berbe 2011. proglašene najboljim bijelim vinom na hrvatskom tržištu 2015. Prekrasna vinska priča završila je Tomčevim Pjenušcem Amfora Brut Nature 2010., koji je časopis Decanter proglasio jednim od najuzbudljivijih vina na svijetu. Vina iz amfora odavno nisu eksperiment, a nisu to više, čini se, ni ona iz mora. Čista su, precizno napravljena i, što je najvažnije, ukusna. Lijepo ih je piti.

VIskustva s vinima odležanima u moru pokazuju da sazrijevaju brže nego u podrumu, ali lijepo, a vina

iz amfora dulje ostaju mlada