Mnogi se naslađuju po-gle-daj-te se-ma-for, a onda plaču

Niti bih ga dao

Prvi agent s kojim smo draga i ja razgovarali nada se razumnim cijenama stanova idućeg proljeća, dok drugi kaže da bi cijene mogle pasti za četiri godine

Razgledanje prvog stana prošlo je neslavno. Agent nije imao ključ. Vlasnica, za koju nam reče da ne spušta cijenu, za stan u prizemlju kuće lijepe ulice tramvajsku stanicu od Kvatrića prema Dubravi traži nešto više od 2000 eura, je na putu. Rođak ili nije znao da treba donijeti ključ ili je zaboravio. No kad smo se već našli s agentom, da malo proćakulamo. Njegova početna pozicija je da je stanje na tržištu takvo kakvo jest. Traži se koliko se traži. Početna pozicija moje drage i moja je da se može tražiti i milijardu eura za kvadrat, pa i 2000 za stan tek treba urediti za stanovanje, ali ne vidimo zašto bismo mi to platili. Da, da, ovaj naš narod ima fetiš na nekretnine, ljudi vole biti svoji na svome, bla, bla, bla. “Znate”, rekoh agentu, “cijene dionica znaju znatno premašiti njihovu vrijednost. Razumni ljudi su upozoravali, spominjali rizik, a pretjerani optimisti, koji će uskoro ostati bez kinte, sladostrasno su pjevušili ‘po-gle-daj-te se-ma-for!’. Krene dionica s 30 kuna. Možda ne vrijedi ni pet, ali eto, krene na 50, 100, 150. Ljudi unovčavaju dobitke ili pjevuše pogledajte semafor. Ode na 200, 300, 380 kuna. I onda, na vrhuncu, ne samo da je promet najveći, nego se u nekoliko dana protrži najviše komada otkad dionica postoji. Cijena dionice s 380 nekad padne na 15 kuna. Savjet ne tražim niti bih ga dao, no bojim se da su cijene stanova pri vrhu, a prodavao ga ili ostavljao unucima ne želim dobiti manje nego što sam platio. Znam mnoooogo ljudi koji su platili više od 2000 eura za kvadrat jer je to, eto, bila cijena, a kad ih je život pritisnuo ostali su u čudu jer nisu mogli prodati za više od 1400.”

Nevoljko, agent se složio da su cijene prenapuhane i da je pitanje vremena kad će kupci naprosto prestati plaćati. Rekao je da nije nemoguće da draga i ja, ako ne ove zime, stan kakav tražimo po razumnoj cijeni nađemo idućeg proljeća. Koji dan poslije sjedimo na kavi, prolazi njezin prijatelj, agent. On pak smatra da će se željni razumnih cijena načekati još četiri godine. Kad kažem razumnih, mislim na izjednačavanje cijena i vrijednosti stanova i kuća, pri čemu se gleda korelacija cijene najma i cijene nekretnine. Nešto slično kao dividenda u odnosu na cijenu dionice. Nerazumnu bih cijenu platio da prodam trideset tisuća knjiga. Tad bih možda preplatio. Možda.