Ima kuću na Hvaru i Braču, ali će godišnji provesti u inozemstvu
Niti bih ga dao
Kaže da se lani na godišnjem odmoru umorio, a ne odmorio. Ne može više podnijeti gužvu, prevelike cijene u krkljancu, ide u inozemstvo
Radnika u turizmu fali točno toliko, da je moja frendica nakon samo pet ili šest objava na Instagramu dobila ponudu da radi u kuhinji restorana na obali. Doslovce, samo pet ili šest hobističkih objava solidno aranžirane hrane na Instagramu i ponudili su joj posao. Stan, hrana, plaća. Isprva je mislila da je netko od prijatelja zafrkava. Ispostavilo se da nije zezancija. Odbila je. Objasnila je ljudima da je to što kuha iz vica objavljivala na mreži čisto da vidi koliko daleko može “dobaciti”, da ima izvrsno plaćen posao i da ju je zaprepastilo što je stanje na jugu tako loše, da se posao može dobiti tek tako. Vjestice o manjku radne snage, koje sam više puta objavljivao lijevo i desno od glavnog teksta, tako su dobile potvrdu s terena jaču od agencijskih statistika. Dodajem da nekoliko mojih prijatelja ili znanaca kuka jer im i priučeni, a kamoli dobri kuhari i konobari, odlaze na obalu. Razmišljaju o uvozu radne snage, ali ne iz komšiluka, nego izdaleka.
Prijatelj koji se drži stare narodne navade ulaganja u nekretnine kupio je kuću na Braču, a nakon što ga je krenulo, i na Hvaru. Neki dan mi se pojadao da ove godine neće ljetovati na svome, nego će krajem lipnja u Hercegovinu, a godišnji će provesti negdje gdje turizam nije ubio život. Lani se na godišnjem umorio, a ne odmorio. Masovka ga je iscrpila. Gužve na plažama, gužve po restoranima, kalama, otimačina, preskupo na svakom koraku... Što je smatrao najboljim investicijama u životu, sad je dijelom prokletstvo, dijelom nada da će kapital postupno osvajati komadić po komadić raja i da će na kraju ipak doći na svoje. Na kapitalovo. Njegov bijeg sa svoga u inozemstvo – savjet ne tražim, niti bih ga dao – smatram čisto investitorskom porukom. Predskazanjem budućnosti. Bježe li Hrvati, koji su sve što imaju dali za kvadrate na Braču i Hvaru, u inozemstvo, pitanje je vremena kad će početi bježati i ostali iste kupovne moći. To jest, njegov bijeg diktira odgovor na pitanje o riziku koji je razumno prihvatiti pri investiranju. Europska unija nam je namijenila uslužne djelatnosti. Koliko god se mi trudili zabrljati, strateški je interes da turizam u Hrvatskoj funkcionira. No, izgleda da dolazi vrijeme kad će mikrolokacija igrati jače uloge nego dosad. Ili će cijene morati padati.