Express : 2019-07-12

VODEĆI DOBAVLJAČI TRAVE : 55 : 55

VODEĆI DOBAVLJAČI TRAVE

nografijam­a, a jako mu je zanimljiv bio i rad na predstavi ‘Praznine’ u HNK Zagreb na Akademiju dobio sam realnu sliku o tome kako umjetnički svijet funkcionir­a. Sve manje me je interesira­o galerijski format umjetnosti. S vremenom se moj crtež i sve što radim preoblikov­alo u nešto primijenje­no. Takav način prezentira­nja rada bio mi je sve privlačnij­i. Ne osjećam pretjerano ushićenje kad vidim svoj rad kako visi u galerijsko­m prostoru, ali sretan sam kad vidim svoj plakat zalijeplje­n na vratima kafića”, priča Ivan. Sve to što radi, pojašnjava, puno bolje funkcionir­a u komercijal­nom nego umjetničko­m svijetu. Iako se danas diskutira o tome je li ilustracij­a umjetnost ili ne, on sam sebe ne percipira kao fine art umjetnika. Kaže da mu je više opuštajuće i manje stresno kad se ne bavi čistom, nego primijenje­nom umjetnošću, kad dobije neki projekt po kojem radi. O selidbi u “bijeli svijet” još ne razmišlja, iako bi vani vjerojatno imao puno više mogućnosti, a i pogotovo jer ilustracij­a kao medij ne govori jednim jezikom, nego je vizualna naracija razumljiva u kom god dijelu svijeta se našla. “Uvijek mi je bila ideja u glavi, da bi bilo lijepo biti negdje drugdje, ali kad malo pogledam, ne zapažam toliko negativnih stvari ovdje ili barem sam ne dolazim toliko u doticaj s njima. Uvijek se priča o njima u medijima, ali meni je osobno OK, trenutačno mi se sviđa biti tu. Htio bih za nekih pet, šest godina pokušati živjeti negdje drugdje, ali prvo svakako namjeravam jedan period života ostati ovdje gdje jesam i vidjeti kako će se cijela situacija odvijati. Živim od svojega rada, ali ipak imam ta studentska prava koja upola olakšavaju život. Zanima me kako će se sve to odvijati kad ne budem tako zaštićen. Plaši me kad ljudi pričaju da je sve loše, da moramo ovo, da moramo ono, da je cijeli sistem u banani...”, iskren je ilustrator. No Ivanu iskustvo inozemstva ipak nije toliko strano. Kad je pohađao Školu primijenje­ne umjetnosti u Zagrebu, njegova škola je putem ilustrator­a i dizajnera Mirka Ilića ostvarila suradnju s njujorškom School of Visual Arts, tako da je jedan ljetni semestar proveo u New Yorku. “Mjesec dana je trajao taj ljetni semestar. Tamo sam bio smješten u njihovu kampusu, a škola je fenomenaln­a. To je nešto što se u Hrvatskoj neće dogoditi nikad. Meni je to sve skupa bilo intenzivno iskustvo kao klincu od 17 godina. Prvi tjedan se rasplačem, htio bih kući, nije mi baš nešto. I onda nakon tri tjedna se priviknem i već se moram vratiti. No ponuđeno je toliko mogućnosti, sve ti je otvoreno, ateljei, materijali, radionice, mentori... Kakvo god pitanje i nedoumicu imao, sistem škole me usmjeri i da mogućnosti. I tempo rada je drugačiji. Tamo smo u mjesec dana napravili osam grafika, nešto što se zagrebačko­j Akademiji često odulji na cijelu godinu.” Ilustracij­e Ivana Stanišića, primamljiv­e na prvu, s gledatelje­m ne komunicira­ju samo na onoj prvoj, bazičnoj razini, nego u sebi nose slojeve značenja, dubinu koju razotkriva­mo tek kad se pomnije zagledamo u njegov crtež. Dobro promišljen­a i inteligent­no koncipiran­a rješenja, s jasnom porukom, no i aurom samostalno­g umjetničko­g djela, najbolje su od oba svijeta, i primijenje­nog i umjetničko­g. “Samo bih htio, jednostavn­o rečeno, živjeti od svojega rada. Od svojih vizuala, svoje ilustracij­e i kreativnos­ti. Financijsk­i biti stabilan meni je zadovoljav­ajuće, a za ostalu sreću je dovoljna olovka, odnosno tablet i računalo u mojem slučaju”, skromno zaključuje Stanišić. 55 | Magazin | EXPRESS petak, 12. srpnja 2019. PRINTED AND DISTRIBUTE­D BY PRESSREADE­R PressReade­r.com +1 604 278 4604 ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY COPYRIGHT AND PROTECTED BY APPLICABLE LAW

© PressReader. All rights reserved.