Expressa
Zalazeće sunce prži otvoreni balkon na trećem katu kuće na Čiovu. Pogled puca na otvoreno, ljeskajuće more preko kojeg lijeno prduckaju brodice. Slani morski zrak miješa se s mirisom kreme za sunčanje. Sjedimo u stanu Ivana Giljanovića Gilje. Njega nema. U zatvoru je.
Prošla su već tri mjeseca otkad se vratio iz bijega i predao splitskoj policiji. Već tri mjeseca se budi i, umjesto u otvoreno more, zuri u unutrašnjost ćelije.
Nije mu ovo prvi put da sjedi iza rešetaka. Zatvorske zidove potanko je upoznao već prije, dok je zbog kamatarenja gulio tri godine i deset mjeseci.
Ovaj put je ozbiljnije. Sudi mu se zbog pokušaja ubojstva Marka Bekavca, notorne zvijezde splitske crne kronike. Prvog svibnja prošle godine snimke izrešetanog i krvavog Bekavca obišle su naslovnice domaćih medija, nakon što je Giljo ispred jednog splitskog kafića pospremio četiri metka u njegove noge i dao se bijeg. DORH je opisao kako je s udaljenosti od oko pola metra ispalio dva hica iz pištolja prema njegovu trbuhu, od kojih ga je jedan pogodio pa je pao na tlo. Kad se Bekavac uspio podignuti, ispalio je još jedan hitac, koji ga je također pogodio. Ranjeni Bekavac je počeo bježati, ali je Giljanović krenuo za njim i u kafiću, s udaljenosti od nekoliko metara, ispalio još jedan hitac u njega. Nastavio je pucati i izvan kafića. S udaljenosti od oko deset metara ispalio je još dva metka ciljajući u visinu prsiju. Nestao je odmah nakon obračuna.
Više od 11 mjeseci nitko nije znao gdje se nalazi, a po splitskim štekatima se šapatom nagađalo, kako se već inače o takvim stvarima šapatom nagađa, da se možda skriva u Bosni, da je možda otputovao u Rusiju, a možda je, tko zna, završio i u Australiji.
Bili su to nemirni mjeseci. Na ulici se jako dobro zna tko je Marko Bekavac. U zatvoru je završio još kao maloljetnik i odslužio pet godina zbog ubojstva u kafiću na Bačvicama. Zabio je nož u prsa drugome mladiću jer se nisu mogli dogovoriti tko će prvi ući u zahod. Nakon izlaska iz zatvora Bekavca su izudarali palicama, slomili mu šake, nagurali ga u kombi i izbacili na drugom dijelu grada. Pronašli su ga prolaznici u lokvi krvi, s ozljedama glave i krvarenjem u mozgu. Nikad nije otkrio tko ga je prebio. Dva mjeseca nakon ovog premlaćiva
nja policija ga je uhvatila s pištoljem i punim spremnikom. Bio je mjesecima u pritvoru zbog sumnje za pokušaj ubojstva Deana Martedića. Na mjestu gdje su propucali Martedića pronađen je Bekavčev mobitel. On se branio da nije pucao, nego da su pucali na njega te je morao bježati. Tužio je državu nakon što su ga, zbog nedostatka dokaza, pustili iz zatvora.
I Giljo je odavno poznat policiji i rubrici crne kronike. Ovaj bivši boksač osuđen je zbog 14 kaznenih djela iznude i lihvarskih ugovora, zbog čega je odrobijao tri godine i deset mjeseci zatvora, i to nakon nagodbe s tužiteljima. U 2012. je pristao na nagodbu s Državnim odvjetništvom i prihvatio kaznu, iako je tužiteljstvo tražilo devet godina. Prvomajski okršaj s Bekavcem smatrao se kulminacijom proključalog bijesa nakupljenog na splitskom asfaltu. Iz videa koje je objavljivao na društvenim mrežama i snimljenih telefonskih poziva znalo se da je Bekavac prijetio Gilji. Nije to bio ni prvi, a neće biti ni zadnji put da usijane glave s one strane zakona razmirice rješavaju pištoljima. Međutim, nedavne bizarne scene iz sudnice bacile su novo svjetlo na krvavi okršaj. Giljo i Bekavac, jedan na optuženičkoj klupi, a drugi u svojstvu svjedoka, ganuto su se grlili, ljubili i ispričavali jedan drugome. Kao da se ništa nije dogodilo. Kao da Giljanović nije pucao na Bekavca, kao da mu Bekavac nije prijetio i pokušavao iznuditi novac od njega, kao da nije proveo 11 mjeseci u bijegu. Kao da su najbolji prijatelji.
“Ja sam tebe Giljo poštovao, zvao sam te ćale, prihvatio sam nadimak Markus Maximus koji si mi dao. Unatoč tome što je znao da sam na lošem glasu, primio me u svoju obitelj i sad mu se zahvaljujem na isprici te želim da što prije vidi svoju djecu i suprugu. Moram se i ja njemu ispričati, želim njemu i obitelji sve najbolje u životu, a ja inače nisam osoba koja podilazi i govori ono što ne misli”, govorio je Bekavac u sudnici dok je opisivao kako mu je Giljanović u svojem domu pomagao da se riješi ovisnosti.
Sjedimo u istoj toj kući, na istom katu na kojem se Bekavac skidao s heroina dok su on i Giljo još bili prijatelji. Na balkonu koji prži zalazeće sunce razgovaramo s Ivanovim ocem Zvonkom. Kat ispod nas zaposjeli su Nijemci, turisti kojima Giljanović stariji iznajmljuje apartman. Vjerojatno nemaju pojma zbog čega smo došli na Čiovo ni gdje se sad nalazi vlasnik stana na trećem katu kuće.
“Ivan je čovjek od 37 godina, ali je kao malo dijete. Lakovjeran, svatko mu je prijatelj... To je takva osoba”, počinje Giljanović senior.