Expressa

U tom trenutku mu je zazvonio mobitel. Javlja se vedro, pozdravlja nekoga i poklapa. Vraća ozbiljan izraz na lice.

“Mi smo za to vrijeme otišli u Split. Neka dva sata nakon toga zvoni mi mobitel. Zove me nevjesta: ‘Ajme dida, Ivana je upucalo’. Netko joj je javio iz Splita, a ona nije shvatila isprve što se dogodilo. Nakon 20 minuta me zove opet i objašnjava da je Ivan upucao Bekavca”, prepričava nam Zvonko i širi ruke. Kaže kako mu je nakratko ipak laknulo kad je čuo da je situacija obrnuta.

“Ivan je nakon toga otišao, nestao, a ja ga od tada nisam čuo ni vidio. Nisam imao kontakta s njim, osim preko prijatelja i boksača iz kluba koji bi mi znali reći da me Ivan pozdravlja. Mislim da je bio u Bosni jer tamo na Vlašiću imam vikendicu. Uskoro su mi neki od boksača počeli javljati kako je Bekavac izašao iz bolnice i opet počeo prijetiti. Oporavio se. Nakon dvadesetak dana je izašao na svoju volju i govorio kako će se, ako nema Ivana, na meni, na nama, osvetiti. Onda sam Državnom odvjetništvu to prijavljivao, a oni bi mi govorili da prijavim policiji. A kad bih prijavio policiji, kao da ništa nisam napravio”, sliježe ramenima stariji Giljanović.

“To je nekako guralo sve do siječnja ove godine. I onda su počele ucjene od ove trogirske grupe koja je bila povezana s Bekavcem”, kaže Zvonko.

Aludira na uhićenje i zatvaranje jedanaesteročlane skupine po vodstvom Željka Rajića, koja je prije nekoliko mjeseci završila u istražnom zatvoru pod sumnjom da su počinili kaznena djela teškog ubojstva u pokušaju, ubojstva u pokušaju, iznude, teške tjelesne ozljede i oštećenja tuđe stvari.

Od četiri točke proširene istrage, tri se odnose na djela koje je zločinačka grupa, kako ju je Uskok okvalificirao, počinila prema osobama povezanim s Giljanovićem. Nedugo nakon njihova travanjskog uhićenja, Ivan Giljanović se predao splitskoj policiji. Doveo ga je otac. Dok su ga privodili, novinari su ga pitali zašto se odlučio vratiti, a Giljo im je, s rukama u lisicama, s kiselim osmijehom odgovorio da je sad napokon mir. “Tražili su novac, a ja bih im ga dao, da budem na miru. To su svi oni što ih je interventna pobacala uz cestu.

Jednu noć su Ivanu propucali auto ovdje ispred kuće. Nevjesta je čula oko 2 sata ujutro rafal. Mir, tišina u slijepoj ulici, a odjednom pucnjava. Tu su bila i djeca i nevjestina baka. Mislili su prvo da je netko bacao petarde. Ujutro su vidjeli tragove od metaka i odmah zvali policiju”, priča nam dalje Zvonko.

“A onda su počele prijetnje meni na parlafon. Prijavio sam sve policiji, a policajac mi je rekao da mogu postaviti ljude da mi paze na kuću, ali da se moram i sam čuvati. Tad sam počeo nositi pancirku na treninge. To je trajalo deset mjeseci, sve dok ih napokon nije pohvatalo”, kaže nam otac i opisuje bliski susret na ulazu u splitsku rivu.

“Sjećam se točno, Hajduk je bio kažnjen zabranom utakmica, a prvu utakmicu u Splitu je tad igrao protiv Lokomotive. Otišao sam kupiti karte sebi i unuci. Bila je subota oko 1 sat, sunčan dan. Kupio sam karte i spuštao se niz Marmontovu ulicu prema Rivi. Tu sam naletio na jednog starog prijatelja pomorca koji je davno kod mene trenirao. Išli smo zajedno na rivu, a onda sam vidio kako prema meni dolaze tri osobe. Gledaju me. Prepoznao sam ih s fotografija.

Znao sam tko su. Krenuo sam ravno prema njima i upitao ih u čemu je problem. Predstavili su se. Rekao sam svojem prijatelju pomorcu da se makne sa strane i sačeka me dok ovo riješim”, priča nam Giljanović senior.

“Kad se prijatelj odmaknuo, počeo sam govoriti ovima kako situacija nije u redu. Rekao sam im kako ne znam tko je od njih, ali znam da je netko iz njihove grupe pucao na auto ispred moje kuće. Da znam tko je, drukčije bih pričao, ali ne znam. A meni ovaj govori: ‘Ja ne pucam na aute, ja imam dva ubojstva’. Drugi mi govori: ‘Znamo mi gdje je tebi sin, ubit ćemo ga. On nam šalje policiju na vrata’. Ja im objašnjavam: ‘Slušajte, nitko vama ne šalje policiju, nego vi sami sebi. Stavljate na Facebook kako pucate pa vam dođe policija i oduzme vam oružje. Znam preko nekih prijatelja da ste bili gore u Bosni te slali Interpol, policiju i specijalce na Ivana. A on je bio dovoljno pametan da zna da ćete ga izdati pa je otišao prije toga u Moskvu. Svi imate nekoga u policiji. Da nemate, davno bi vas zatvorilo”, prepričava nam Zvonko njihov razgovor koji se odvijao usred