Šuker je morao znati: Politika ga postavlja, politika ga i ruši!

Imao je priliku svoju auru ljubimca nacije nastaviti graditi i dalje, dokle god je to želio, ali čim je kročio nogom na mjesto prvog čovjeka hrvatskog nogometa, postao je onaj klasični nogometni gazda

više nema status “Brenda”, kako sam sebe zove.

A teško i može imati, jer koliko god se on predstavljao u inozemstvu kao “Brend”, taj isti Šuker u domovini niže propale planove i projekte. Projekt nogometnog kampa HNS-a na Sveticama svečano je predstavljen početkom 2014. godine, a u savezu su isticali da je neophodan za budućnost hrvatskog nogometa. Milan Bandić je utišao i atletičare koji su do tada tamo trenirali, i Crkvu, koja je polagala pravo na zemljište, i građane koji su se bunili protiv gradnje kampa. Krenuli su početni radovi i onda je sve stalo, strojevi su utihnuli i do danas je skroz nejasno zašto pompozno najavljeni projekt više nitko ne spominje. Nadalje, Šuker nije ni uspješan pregovarač, pa tako i sagu o nacionalnom stadionu mrcvari preko svake mjere, konstantno lupa jednu te istu pjesmu o tome tko bi sve trebao uložiti u stadion i s tom istom pričom samo svima ide na živce umjesto da se zaista baci na posao i nađe investitore, kojih sigurno ima. Tu je, naravno, i sukob sa Splitom, navijači ga već dugo ne vole, njegovi Osječani preziru, pa u rodni grad najmanje dolazi, a u savezu mu već nekoliko godina “rade o glavi”. Njegov bahati stil komunikacije s novinarima i navijačima također ga je koštao i sve one simpatije koje je imao kao igrač danas su blijeda sjećanja. ad je dolazio na mjesto šefa

HNS-a, Šuker je morao znati da ga tamo postavljaju stvarni vladari hrvatskog nogometa, a prije svega politika, i da ga, kao što ga postavlja, može i maknuti. Na svojoj koži je to počeo osjećati puno prije Svjetskog prvenstva u Rusiji i HDZ je već odavno odlučio da za Šukera više nema mjesta na vrhu hrvatskog nogometa, samo je pitanje kad i kako će to izvesti. No nije ni Šuker baš računao da će ostati vječni šef, jer otkad je zasjeo u HNS, stalno kruži priča da mu je to zapravo odskočna daska za Fifu, što mu javnost isto zamjera jer je i to još jedan pokazatelj da mu do hrvatskog nogometa nije ni stalo, osim do vlastitog probitka. Međutim, i ta organizacija mu stalno izmiče iz ruku jer je navodno već nekoliko puta trebao tamo otići na “sigurnu poziciju”, ali sve se izjalovilo. Šuker je kao nogometaš bio nevjerojatan, teško ste mogli naći nekoga tko nije volio Šukera, ali karizmu je ostavio na nogometnim terenima. Šuker kao “civil” jedna je od najomraženijih osoba u Hrvatskoj. A za to si je sam kriv.

K