Lani smo dijelili stol s drugim parom, ovo ljeto tri prazna stola
Niti bih ga dao
Izgleda da su ugostitelji lani mnogo ljudi ‘odrali’ dovoljno da ove godine ne dođu, a ove godine možda su neki mudriji zapečatili pobjedu i iduće
Prodavačice u dućanu na Silbi izgledale su kao nogometne ekipe koje dvadeset minuta prije kraja gube pet razlike, a utakmici nikad kraja. Dugo ne vidjeh ikoga komu se baš tako ne da. Čim smo došli, lokalci su nas upozorili da je ove godine promet manji, a da su restorani - digli cijene. Na ručak u Leggiero draga i ja smo došli nakon pića s prijateljima, vrlo gladni. Samo zato nismo izašli nakon što nam je konobar u praznom restoranu rekao da stol za koji smo htjeli sjesti nije otvoren. Htjeli smo sjesti najdalje od grila. U Alaviji mi lani nisu dali ući u WC. Sušio se pod. Ove godine smo - sve bolesti su posljedica neopraštanja - htjeli rezervirati, ali su nam u kafiću rekli da moramo čekati sedam minuta da počnu raditi oni što kat više vode konobu. Otišli smo u Mul. U Mulu smo lani na kraju kolovoza morali rezervirati. Gužva, dijelili smo stol s drugim parom. Ove godine smo početkom osmog ušli bez rezervacije i birali od tri prazna stola. Jedan od ta tri bio je prazan cijele večeri. Orada je bila super (nije više bilo blitve, samo pečeno povrće), kolači super, vino tako-tako, 750 kuna s napojnicom. Posebna prilika, neka. I ove godine smo tražili maslinovo ulje, i ove godine su nam dali bočicu na čijem je dnu jedva bilo nešto ulja.
Ima na Silbi i nasmijanih. U Vili Velebita uspjeli smo rezervirati tek za drugi dan, i to ne za večeru, nego samo za ručak. Beskrajno ljubazni od ulaska do ispraćaja. Pelinkovac na račun kuće, pa dok čekamo dan ranije naručenu hobotnicu ispod peke kuća šalje i bruschette. Vino korektno. S napojnicom manje od 400 kuna. Lani su na maloj tržnici bila dva štanda. Ove godine samo jedan. Neki dobri ljudi iz zaleđa Zadra pobijedili su konkurenciju i sad su praktično monopolisti. Ali litra sjajnog vina stoji samo 30 kuna, a ni voće i povrće nije preskupo. Ne znajući da sam novinar mladac koji s curom vodi posao reče mi da je dnevni trošak - trajekt do Silbe, apartman, hrana, struja za hlađenje... - 2000 kuna. Ali u plusu su. Konobe su veliki kupci, a za turiste uvijek ima. U kafićima i drugdje vidi se da je počelo čišćenje, ako ne i čistilište. Sve sama djeca rade. Punoljetni, ali toliko mladi da su zapravo djeca. Možda ni na Bogom danim lokacijama više neće moći preživjeti baš svi biznisi. Izgleda da su ugostitelji lani neke “odrali” dovoljno da ove godine ne dođu, a ove godine možda su neki mudriji zapečatili pobjedu i iduće.