Globalno zatopljenje ‘zove’ neka nova vina
U dolini Rhone miješat će bijelo s crnima, Bordeaux ima listu od sedam novih sorata , a u Kaliforniju ‘uvoze’ španjolske i portugalske
Ima li života nakon smrti cabernet sauvignona, kao da se pitaju u kalifornijskoj vinariji Larkmead, koja će sljedeće godine proslaviti 125. rođendan. Od njihovih 445 hektara, čak 63 posto zasađeno je cabernet sauvignonom. Kako bi imali što bolja vina, još 1940. godine su sa Sveučilištem Davis iz San Francisca počeli klonsku selekciju ove bordoške sorte, koja je i najrasprostranjenija vinska na svijetu. Prema podacima Međunarodne organizacije za lozu i vino (OIV) sa sjedištem u Parizu, posađena je na 341.000 hektara i zauzima četiri posto svih svjetskih vinograda. A baš je cabernet sauvignon među sortama koje se najviše mijenjaju zbog globalnog zatopljenja. Vina su sve ekstraktnija i alkoholnija, a ne može se više ni ranije brati, dok su sladori u grožđu manji. Tad nema fenolne zrelosti, koja se postiže kad su sastojci kožica i sjemenki bobica, ponajprije antocijani i tanini, zaduženi za boju i dugovječnost vina, spremni prijeći iz krutog dijela masulja u tekući i vezati se u stabilne spojeve. U Larkmeadu vjeruju kako cabernet sauvignon za 20-30 godina više neće biti primjeren za kalifornijsku dolinu Napa. Počeli su saditi 1,2 hektara eksperimentalnog vinograda s francuskim petite sirahom, aglianicom s juga Italije, španjolskim tempranillom i portugalskom tourigom nacional kako bi vidjeli mogu li osvježiti presnažne cabernet sauvignone ili ih zamijeniti u vinogradima. Slično razmišljaju i u Bordeauxu, gdje je cabernet sauvignon baza za neka od najskupljih svjetskih vina. Predlažu uvođenje novih sorata, među kojima je ponovno Portugalac touriga nacional, ali predlažu i obnovu stare južnofrancuske sorte castets te povratak križanaca arirnoa i marcelan. Arirnoa je nastala 1956. križanjem pirinejskog tannata i cabernet sauvignona,
a grenache i cabernet sauvignon dali su 1961. marcelan. Plaše se u Bordeauxu i za bijela vina i traže dopuštenje za sadnju alvarinha sa sjevera Španjolske, petit mansenga s jugozapada Francuske i sorte liliorila, križanca južnofrancuskog baroquea i chardonnaya. vinskoj regiji Châteauneuf-du-Pape, na južnom toku francuske rijeke Rhone, neka su vina već dosegnula 16 posto alkohola. Zato razmišljaju da glasovite crnjake s kolokvijalnom oznakom GSM, što je kratica za grenache, syrah i mourvèdre, počnu osvježavati lokalnom bijelom sortom bourboulenc. Spominje se i clairette, koje ima i u Languedocu, gdje je sirovina za lokalna pjenušava vina. Hrvatska već ima problem s crnjacima na južnodalmatinskim otocima i Pelješcu. Može se čuti da je i na Dingaču posađen marcelan kako bi “olakšao” ta moćna i gusta vina od plavca malog. S cabernet sauvignonom, kao i s merlotom, problema bi moglo biti u Istri i Podunavlju. Istrani se za crnjake ne trebaju bojati zato što imaju teran, sortu izraženih kiselina koja s najboljih položaja i pod paskom dobrih vinogradara i vinara daje senzacionalna crna vina. Imaju i borgonju, što je njihov naziv za frankovku, koja može osvježiti bilo koji crnjak. Frankovka je moguće rješenje ovog problema i u Slavoniji i Podunavlju. Te kontinentalne regije imaju sunca kao i Dalmacija pa im treba sorata s više kiselina. Ivan Enjingi već je posadio hektar i pol trsova frankovke da bi mu mješavina sorata Crno Venje bila svježija. No loza tek s desetak godina daje prave berbe, pa treba saditi sad da bismo u dogledno vrijeme uživali u dobrim crnjacima. A tko misli da je srednjoeuropska frankovka puno lošija sorta od bordoških cabernet sauvignona i merlota, neka posjeti Burgenland u Austriji. Promijenit će taj stav.
U