Hagada Knjiga koja je preživjela inkviziciju i tri rata

vodstvom... Posljednje četiri minijature su posebne, odnosno ne baziraju se na biblijskim motivima. Na sljedećih 50 listova nalazi se tekst Hagade pisan s obje strane hebrejskim pismom srednjovjekovnog španjolskog tipa. Posljednju cjelinu knjige čini naknadno uneseni pjesničko-obredni dodatak, koji sadrži po nekoliko pjesama najslavnijih pjesnika hebrejske književnosti iz njezina tzv. zlatnog doba (od 10. do 13. stoljeća), kao što su: Jehuda Halevi, Jichak ben Jehud ibn Gijat, Salomon ibn Gevriola, Abraham ben Meir ibn Ezra i drugi. Sarajevska hagada je u vrijeme kad je otkrivena izazvala golem interes među povjesničarima umjetnosti, upravo zbog tih iluminacija kao jedan od rijetkih primjera prikaza životinjskih i ljudskih likova kod Židova, i to na iznimnoj umjetničkoj razini. Nastala je u srednjovjekovnoj Španjolskoj, na prostoru tadašnje kraljevine Aragonije, najvjerojatnije u Barceloni oko 1350. godine. Postoji mogućnost da se radi o vjenčanom daru članova dvije poznate židovske obitelji Šošan i Elzar, jer se njihovi grbovi nalaze na istoj stranici na kojoj je grb grada Barcelone. Sarajevska hagada je u vlasništvu Zemaljskog muzeja u Sarajevu i najznačajniji je rukopis iz zbirke koja sadrži 350.000 naslova.

Jedan od najčešćih stereotipa koji se veže za Bosnu i Hercegovinu je onaj kako tu zemlju povijest nije mazila. Ono što je karakteristično za slične zemlje je to da je u tim povijesnim turbulencijama često stradavalo kulturno-povijesno nasljeđe, odnosno da ne vrijedi ona bulgakovljevska o “rukopisima koji ne gore”. U Bosni i Hercegovini oni itekako gore. Poznat je slučaj kad je u završnim borbama Drugog svjetskog rata izgorio franjevački samostan u Gučoj Gori i cjelokupno povijesno blago koje se u njemu čuvalo. Posljednji rat je, uz sve ono što se događalo, bio i svojevrsni kulturocid. U tom smislu pogotovo su važna dva crna datuma, kad je izgorjelo neprocjenjivo kulturno blago. Najprije je 17. svibnja 1992. zapaljen Orijentalni institut u Sarajevu, gdje su izgorjeli i neki dragocjeni rukopisi iz 11. stoljeća. Od prijeratnih 5263 kodeksa koji su se čuvali u fundusu Orijentalnog instituta, sačuvano je tek njih 52. Zatim je u noći na 26. kolovoz iste godine zapaljena sarajevska Vijećnica. To je bila slika koja je u trenu obišla cijeli svijet. U Vijećnici je bila smještena Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, a u požaru su uništeni i njezin Katalog, koji je zapravo svojevrsna kulturološka memorija jedne zemlje, te oko 90 posto knjižnog fonda i dokumenata koji su bili pohranjeni u Vijećnici. Dakle, ono što se uspjelo sačuvati kroz stoljeća, i to unatoč povijesnim okolnostima koje ni najmanje nisu bile sklone, nestalo je u trenu. Uoči austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine (1878.) nije postojala ni jedna institucija koja se bavila očuvanjem povijesnog nasljeđa, osim franjevačkih samostana. Osim što